Večeras, nebom iznad Banje Luke dominira poseban prizor – polumjesec u svom nježnom sjaju lebdi nad gradom, obasjavajući vrh minareta Ferhadije, čuvene džamije koja stoljećima prkosi vremenu i svjedoči prošlosti ovog grada na Vrbasu.
Taj delikatni oblik, jedan od simbola islama, evocira duboku historijsku i duhovnu povezanost koja podsjeća na bogatu, raznoliku prošlost Bosne i Hercegovine.
Polumjesec, na nebu i u simbolici islama, nosi drevnu priču koja seže do vremena Osmanskog carstva i njegovog osnivača, Osmana Prvog. Prema legendi, Osman je jedne noći sanjao polumjesec kako prelazi čitavu zemlju, blistajući u svojoj tihoj veličini i simbolizirajući univerzalni doseg njegovih ambicija. Tada je taj jednostavni znak postao simbol njegove dinastije, prateći Osmansko carstvo na njegovom dugom, historijskom putovanju. Šireći se kroz stoljeća, carstvo je donijelo kulturu, arhitekturu i duhovnost, a polumjesec je postao znak islama, simbol koji danas prepoznaju milioni širom svijeta.
Ovaj prizor, u kojem se spojila ljepota prirode s ljudskom duhovnošću, posebno je moćan nad Ferhadijom. Izgrađena 1579. godine pod pokroviteljstvom Ferhat-paše Sokolovića, Ferhadija je više od džamije – ona je kulturni i duhovni simbol, podsjetnik na bogatu osmansku tradiciju u Bosni. Stoljećima je bila centar molitve, sklonište za vjernike, mjesto susreta i jedinstva, dok njena arhitektura odražava majstorsku ruku onih koji su je sagradili. Njena veličanstvena kupola i minaret dominiraju pejzažom, donoseći eleganciju u siluetu grada, dok je polumjesec na vrhu minareta još jedan znak historijske povezanosti s istokom.
No, Ferhadija nije samo simbol arhitektonske ljepote i prošlih vremena; ona je podsjetnik na iskušenja i bol. Tokom ratnih godina, srušena je do temelja, njen kamen raznesen i njen simbol zbrisan, kao da je neko želio izbrisati samu suštinu njenog postojanja. Ali, kao i polumjesec koji uvijek iznova raste, Ferhadija se vratila. Uz trud i podršku vjernika, stručnjaka, graditelja i dobrotvora, iznova je podignuta kao simbol obnove i oprosta, svjedok da čak i u najtamnijim trenucima može zasijati svjetlost.
S večerašnjim polumjesecom koji lebdi nad njom, Ferhadija ne samo da svijetli u svoj svojoj obnovljenoj ljepoti već podsjeća na sve one tihe trenutke u prošlosti kada su se, pod njenim svodovima, sretali ljudi različitih vjera, jezika i kultura. Svjetlost polumjeseca kao da poziva na jedinstvo i mir, evocirajući sjećanje na prošla vremena kada su ovim prostorima odzvanjale molitve i miris tamjana, kada su ljudi jedni drugima pružali ruku u duhu zajedništva.
Ovaj noćni prizor je više od astronomskog fenomena; to je simbol podsjećanja, nade i vjere. U Ferhadiji, obnovljenoj i ponosnoj, u polumjesecu koji svijetli iznad nje, večeras se reflektuju stoljeća nade, strpljenja i obnove. Ona je dokaz da su duhovni simboli jači od bilo kakvog razaranja, i da će, baš kao i polumjesec koji večeras sjaji nad gradom, uvijek biti tu – svjetionik svjetla i nade u tami.
