Nema zbora, stranke Trojke su na prošlim izborima unijele neki novum na političkoj sceni u BiH. Najveći uspjeh ujedinjene opzicije na prošlim izborima je poraz lidera SDA Bakira Izetbegovića od strane Denisa Bećirovića. Njega je podržalo11 manjih stranaka sa SDP-om na čelu.
Dizajner i kreator ove opozcije bio američki ambasador Michael Muprhy, vjerovatno posljednji mohikanac (Amerikanac) koji je podržavao "multietničku" strukturu Bosne i Hercegovine.
To što je ta koalicija od 11 stranka spala na tri, SDP,NiP i NS, te što je već izvjesno da će doživjeti brodolom na narednim izborima, druga je pjesma. Bitan rezulat po kojem će ostati upamćena kao Trojka jeste izbacivanje SDA iz vlasti bar za jedan izborni ciklus.
Dodik je kapitulirao poput zadnje hinje
Sasvim je realna ocjena da je opozicija iz RS-auzela ovaj poučak Trojke, pa je i sama izišla sa jednim kandidatom na vanrednim izborima za predsjednika ovog entiteta, koji je zabilježio izvanredan uspjeh. Sad kad se trebaju ponoviti izbori na stotinjak biračkih mjesta, nema nikakve sumnje da je Branko Blanuša pobjedio na izborima favorita režima Sinišu Karana.
Kako god se odvila situacija sa još uvijek nezvaršenim vanrednim izborima u RS-u, trenutni reultat odnosa opozicije i režima jeste da Milorad Dodik nije više”u sedlu”. On se može predstavljati kao vožd iz Laktaša, ali on nominalno više ne stoluje u Banjoj Luci.
To što lideri Trojke, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, kao ni Sabina Čudić,nisu prepoznali svoju šansu da bi se aktivnije uključili u izbore u RS-u, a od Izetbegovića se to nije ni očekivalo, druga je priča. Na tom valu uspjeha kandidata opozicije iz RS-a Trojka je mogla dobiti i naredne izbore da je imalo zaslužna za to. Ovako, zbog svog indolentnog stava prema dešavanjima u Banjoj Luci, te brodoloma kojeg doživljava u Sarajevu, nema se čemu nadati.
Zato je uspjeh Blanuše u RS-uprobudio ambicije uspavanoj opziciji kod hrvatskih stranaka.
Hrvatski Dnevni list piše kako je kandidiranje ‘anonimnog’, ali čestitog i obrazovanog sveučilišnog profesora pokazalo se kao puni pogodak kojim se može dotući okrutni režim. Čović je poput Dodika dosadio narodu, a lijek je hrvatski ‘blanuša’.
Milorad Dodik je kapitulirao poput zadnje hinje, a od njegove političke agonije bitnija je pojava Branka Blanuše na političkoj pozornici Republike Srpske. Iako prilično rascjepkana, opozicija je u Banjoj Luci smogla snage da prevaziđe razmirice makar oko kandidata za predsjednika RS-a. I povukla je povijesni, mudro i vrlo inteligentni potez.
Iz nečije pametne glave iznikao je pobjednički potez, kandidiranje Blanuše, čestitog i obrazovanog sveučilišnog profesora, koji je staloženo i energično ušao u političku arenu u borbu protiv Siniše Karana, kandidata SNSD-a i Dodikove lutke na koncu.
Neki su u početku bili skeptični, jer je skromni Blanuša do sada bio u političkim krugovima anonimna osoba. Takvi su očigledno podcijenili srpski narod, jer je on očevidno gladan promjena i odlučan skinuti jaram sa svojih leđa.
HDZ i Petorka
Bez obzira što će donijeti ponavljanje izbora, nakon sramne pljačke biračke volje, sindrom ‘Blanuša’ je neupitno recept za promjene. Hrvatska opozicija u BiH na sljedećim izborima ima namjeru urušiti politički teror HDZ-a BiH i istrošenog vođe Dragana Čovića. Vođe te grupacije, Ilija Cvitanović (HDZ 1990), Ivan Vukadin (HNP), Slaven Raguž (HRS), Ivo Tadić (HDS) i Mario Karamatić (HSS) javno su priznali kako su spremni pregovarati s Čovićem, odnosno HDZ-om BiH oko zajedničkog, nestranačkog, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Ponuda je, općenito promatrano, korektna. Međutim, od te opcije neće biti ništa jer Dragan Čović, poput političkog brata iz Laktaša, umišlja kako je nedodirljiv i kako hrvatski narod na koljenima i dalje moli za svoga poglavicu, piše Dnevni list.
-Ne zanima nas stav HDZ-a. Zašto bi nas zanimao. Devedesetka i koalicija oko devedesetke imati će svog kandidata koji će pobijediti na izborima, uvjerljivo i samouvjereno je poručio Ilija Cvitanović, čelnik HDZ-a 1990.
To znači da Petorka nema izbora i da će morati zaigrati na svog kandidata. Ohrabruju neke stidljive najave kako se traga za nekim karizmatičnim, moralno neukaljanim i hrabrim sveučilišnim profesorom koji bi znao prodrmati uspavano i preplašeno hrvatsko biračko tijelo.
Pojednostavljeno, hrvatska opozicija promišlja o hrvatskom ‘blanuši’. Odabrana osoba mora biti svjesna da će biti izložena stravičnom pritisku, izdajničkom linču i jezivim prljavim podmetanjima od strane podzemlja HDZ-a BiH.
Žele li Hrvati osvježenje?
Nakon predsjedničkih izbora u RS-u i čerupanja Dodikovog režima, takva opcija dobiva na dodatnoj težini i sigurno je da Dragan Čović, bez obzira na svoju narcisoidnost, itekako ima razloga za stanovitu uznemirenost.
I hrvatski narod želi dašak osvježenja, želi skinuti vlažno uže oko vrata, a valjda želi i potjerati okorjele mafijaše, korupcionaše i nepotizam s vlasti.
Već na prvu, hrvatska petorka i njihov kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH imaju u rukavu nekoliko vrlo ubojitih aduta. To su kontroverze Dragana Čovića oko izmjena Izbornog zakona, neviđeni kriminal, korupcija i nepotizam stranačkih kadrova. Čović je hrvatska perjanica u BiH više od 20 godina, konstantno je uvjeravao svoj narod u nužnost donošenja novog Izbornog zakona, bio je u pregovorima sa sarajevskim liderima na desetine sastanaka, ali svoje obećanje dato Hrvatima nije ispunio.
Mnogi ga optužuju da nikada iskreno i nije želio mijenjati taj famozni zakon, jer je na izboru Željka Komšića redovito pobjeđivao na izborima. Tu misteriju Petorka mora raskrinkati.
Hrvatski narod je u postotcima proživio stravičnu demografsku pustoš. Od nekadašnjim 800 hiljada Hrvata, danas bi se statističkim akrobacijama moglo pobrojati jedva do 300 hiljada. Najveća odgovornost je na Čovićevoj stranci. Mladi ljudi se nisu mogli zaposliti, većina ih nije mogla više trpjeti I svojim očima gledati užasnu pljačku i bogaćenje mafijaške hobotnice od općinske pa do državne razine. Onaj ko želi srušiti režim mora o tome zagrmjeti.
Ali, prvo treba pronaći hrvatskog ‘blanušu’. Ako to bude politički bingo onda se i stranke mogu naoružati optimizmom jer je kvalitetni kandidat za Predsjedništvo države, uvijek vukao ogroman broj glasova.
Dnevni list doznaje iz više izvora iz Čovićevog okruženja, kako u HDZ-u nisu nimalo spokojni. Da se određena doza straha i netrpeljivosti uvukla u redove ratoborne stranke i kriminalne tajkunske mreže svjedoče i uznemirujuće informacije s terena o fizičkom zlostavljanju članova nekih oporbenih stranaka. To je vrlo ružna, batinaška, poruka na početku izborne godine i sa zebnjom ćemo iščekivati rasplamsavanje prave izborne kampanje.
Petorka plus
Udružene hrvatske opozicione stranke još nisu službeno i konačno objavile puno ime svoje koalicije. Dnevni list doznaje i stvarne razloge oklijevanja. Naime, unatoč blagdanima, čelnici udružene političke snage usmjerene ne čerupanje moći HDZ-a BiH su u tajnosti i vrlo učinkovito pregovarali s kolegama iz Čapljinske neovisne liste i Posavske stranke o pridruživanju tih stranaka, koje nisu sastavnice Čovićevog privatnog HNS-a, hrvatskoj oporbenoj ‘Petorci’.
Zato se ta stranačka grupacija trenutno zove ‘Petorka plus’. Očekuje se vrlo brzo da Pero Previšić i Ninoslav Sušilović dignu rampu i potpišu sporazum o savezništvu.
‘Petorka’ će se razmnožiti na hrvatsku ‘Sedmorku’. I tu još neće biti konačno kompletiranje opozicije. Vrata nisu zalupljena i nekim drugim strankama, primjerice Ramskoj narodnoj stranci Joze Ivančevića i potencijalnim nezavisnim kandidatima. Dodatno će se okupljanje hrvatske oporbe opečatiti otkrićem hrvatskog ‘Blanuše’, koji bi trebao potpaliti plamen promjena i ohrabrenja za devastirani hrvatski birački puk.
Nagli prevrat u RS-u dokaz je da se narod dozvao pameti i da ne želi više trpjeti domaće „Madure“.
Kao dopuna ovako samokritičnoj analizi hrvatske političke scene može se reči da bi i bošnjačke stranke mogle izvuči poučak ako bi se njihovi lideri upitali šta bi bilo da su kampanju I podršku koju su iskazivali prema Željki Komšiću, kao hrvatskom kandidatu, usmjerili prema hrvatskim opozicionima strankama?! Vjerovatno Komšić nikad ne bi bio član Predsjedništva, a Čović bi davno bio “izbačen iz sedla”. Kao što su većizbačeni Izetbegović i Dodik.
Ako su toga svjesni bošnjački birači na narednim izborima bi sva tri člana Predsjedništva mogla biti iz opozicionih stranaka.
