Prednovogodišnje šarene laži i tragovi koruptivnih igara na visokom nivou: Podsjećanje na pokušaj pljačke Eroneta i kako je Dragan Čović prošao "čist" kroz sudske procese.
Iako su svi tragovi kriminalnog djelovanja na koje je Čović bio upleten – nestali, nedostajući dokazi, i svi sudski procesi obustavljeni, istina je jasna: Dragan Čović je opet prošao neokrznut, dok je ovaj „kriminalni“ pokušaj premještanja državne imovine završio tako što su svi odgovorni izašli sa čistim rekordima.
Naime, sredinom 2011. godine, Dragan Čović, tadašnji funkcioner Hrvatske pošte i telekomunikacija, bio je oslobođen svih optužbi u aferi Eronet, gdje se radilo o pokušaju otmica državnog preduzeća – Eroneta. Plan je bio jednostavan, gotovo nevjerojatan za zdrav razum: izdvojiti Eronet iz vlasništva države, odnosno Pošta FBiH, i prebaciti ga u ruke tri privatne firme. A sve je to zapravo i provedeno. Ovaj pokušaj pljačke, koji nikada nije viđen ni u jednom drugom dijelu svijeta osim možda u autoritarnim režimima kao što je Rusija, završio je sudskim poništenjem te je Eronet vraćen u vlasništvo FBiH. Međutim, sudski procesi koji su pratili ovaj skandal, završeni su kao što to obično biva u BiH: s obrazloženjem „nema djela, nema kazne“, i Čović je još jednom izašao bez ijedne mrlje.
Pored ovoga, Čović je bio višestruko optuživan u različitim sudskim postupcima, koji su se potom obustavljali zbog „nedostatka dokaza“ ili „nestale dokumentacije“. Iako je bio osumnjičen za brojne malverzacije, uključujući one koje bi se mogle okarakterisati kao pokušaj trgovine državnim resursima i imovinom, Čović je i dalje bio oslobođen krivnje. Mnogi se sjećaju i njegovih susreta sa visokim predstavnicima, poput Pedija Ešdauna, koji je smjenjivao Čovića zbog političkih i kriminalnih aktivnosti, a opet – on je opstao i iz dana u dan nadmašivao pravdu i zakon.
Danas se postavlja pitanje – je li Južna gasna interkonekcija (JGPI) nova prilika za Čovića i njegovu grupu, na sličan način kao što su ranije stvarani „privredno-politički aranžmani“ u vrijeme rata? Da li je ovaj novi projekt samo pokušaj ponovnog pljačkanja državne imovine, ali pod parolom modernizacije i energetske sigurnosti? S obzirom na njegovu prošlost, nije isključeno da se iza ambicija Čovića kriju novi lobistički poslovi, slični onima koje je pokušao izvesti kroz zastupanje Kristijana Šmita pred Evropskim sudom. Sve to ostavlja prostor za ozbiljne sumnje i špekulacije.
Tu su i neobjašnjiva imena, koja nisu samo stvar prošlosti, već i znakovi za budućnost. Kako je moguće da preduzeće poput Elektroprivrede i dalje nosi ime „Herceg Bosne“? Kako to da sud može registrovati firmu poput Televizije Herceg Bosne nakon što je Haški sud presudio da je „Herceg Bosna“ bila udruženi zločinački poduhvat? U tom kontekstu, zašto se ne pokreće inicijativa da se ovakvi simboli zla i podjela izbrišu iz svakodnevnog života, kao što su uklonjena imena ulica u Mostaru posvećena fašistima?
Pitanje ostaje: Zašto Čović u svojim prednovogodišnjim nastupima nejasno objašnjava da bi rado „u četiri oka“ pojasnio svoje planove američkom ambasadoru? Je li u tome skriven neki novi lobistički poduhvat, a iza njega možda nova pljačka resursa BiH, koju će, kao i uvijek, pokušati provući kroz pravni labirint, gdje će sudovi, dokumentacija i pravična istraga biti samo još jedna šarena laž?
