Dok lideri Evropske unije sjede za stolom i raspravljaju o budućnosti kontinenta, Bosna i Hercegovina je – po ko zna koji put – ostavljena da čeka ispred vrata.
Ne zato što nije pokazala volju, ne zato što građani ove zemlje to ne žele, već zato što su njeni lideri, izabrani da predstavljaju interese naroda, odlučili da u zamjenu za malo vlasti prodaju evropski put za šaku političkih ustupaka Miloradu Dodiku i njegovom velikosrpskom projektu.
Na sjednici Evropskog vijeća koja se održava ovaj četvrtak i petak, BiH neće dobiti otvaranje pregovora. Razlog je jasan: država nije ispunila osnovne obaveze – nema Zakona o Sudu BiH, nema Zakona o VSTV-u, a glavni pregovarač s EU nije imenovan. Papirnato, problem leži u nefunkcionalnoj vlasti. Politički, uzrok je mnogo opasniji: svjesna sabotaža procesa integracija.
Oni koji su se predstavljali kao "proevropske snage" – Trojka u Sarajevu, uz podršku opozicije iz RS-a – pokušali su rekonstrukcijom vlasti maknuti Dodika iz institucija. Međutim, plan su, kao i mnogo puta do sada, zatrovali oni koji nikada nisu ni htjeli da ova zemlja krene prema Evropi. HDZ BiH, tačno po uputama svog vođe Dragana Čovića, zadao je završni udarac svakom pokušaju da se BiH odlijepi iz blata etnonacionalizma i rusko-balkanskog gliba.
HDZ kao politička parazitna kancerogena tvorevina
Ne treba se zavaravati: HDZ BiH nije nikada bio saveznik reformi. Njihov lider Dragan Čović je čovjek koji je svoju političku egzistenciju vezao uz one koji žele da BiH nestane – samo da se njemu udovolji u snu o "hrvatskoj federalnoj jedinici". Svaki put kad se zemlja približi evropskim integracijama, HDZ postavlja nove zahtjeve: izmjene Izbornog zakona koje bi trajno zacementirale etničku podjelu i omogućile da manjina zauvijek vlada većinom.
U ovom slučaju, Čović je iskoristio vakuum stvoren pokušajem izbacivanja SNSD-a iz vlasti da zaustavi sve: blokirao je imenovanje ministra sigurnosti, odbio bilo kakvu reformsku agendu, i stavio izmjene Izbornog zakona kao conditio sine qua non. Jasno je zašto: ne da bi poboljšao izborni proces, već da bi zauvijek ovjerio vlastito pravo da uz pomoć Zagreba kroji sudbinu BiH po mjeri HDZ-a i Dodika.
Lažni Evropljanin, stvarni saučesnik separatista
Čovićevu licemjernu predstavu o "euroatlantskim integracijama" razotkriva njegova vječna fascinacija Dodikom. Njihovo bratstvo je politički incest – jedan sanja o nezavisnoj Republici Srpskoj, drugi o trećem entitetu, a obojica zajedno rade na razgradnji države koju navodno predstavljaju. I svaki put kada treba birati između BiH i svojih partnera u razaranju iste, Čović izabere potonju opciju. Bez treptaja.
Evropska unija? To mu je samo dekor za fotografisanje. Reformama ne vjeruje, zakone ne želi, institucije sabotira. Jer zna da u funkcionalnoj, građanskoj BiH, njegov HDZ ne bi imao šta tražiti. On opstaje jedino u haosu, u podjeli, u perpetuiranju laži o ugroženosti "hrvatskog naroda", dok u isto vrijeme vlada i zapošljava bez konkurencije, bez odgovornosti i bez obzira na sposobnost.
Zagrebov tihi blagoslov
A najtragičniji dio ove priče? Zvanični Zagreb daje mu vjetar u leđa. Umjesto da bude saveznik građanske BiH, Hrvatska se ponaša kao tutor Čovićeve destrukcije. U momentima kada se BiH bori za milimetar evropske šanse, hrvatski politički vrh staje uz čovjeka koji ruši sve ono što Evropa traži. U trenutku kada Ukrajina, Moldova, pa čak i Gruzija dobivaju zeleno svjetlo, BiH ostaje u mraku – jer se između Brisela i Banjaluke, Čović uvijek odlučuje za Banjaluku.
I to sve dok se Evropa pravi slijepa. Uvijek spremna da "uvaži zabrinutosti legitimnih predstavnika naroda", ali nikada spremna da kaže istinu: Dragan Čović je danas jednako velika prijetnja evropskom putu BiH kao i Milorad Dodik. Jedina razlika je retorika. Dodik prijeti secesijom, Čović glumi diplomatu – ali cilj im je isti: da BiH nikada ne postane funkcionalna evropska država.
Na raskrsnici istorije, BiH je ponovo ostavljena sama
I zato, dok lideri EU sjede u Briselu i odlučuju o budućnosti Zapadnog Balkana, građani BiH treba da znaju jedno: nisu oni koji protestuju na ulicama problem. Nisu ni radnici koji traže posao, ni mladi koji odlaze. Problem su oni koji iznutra blokiraju svaku šansu za normalnost. Problem su političari poput Dragana Čovića – sofisticiranih saboterâ sa kravatom i diplomom, ali bez morala.
Evropa će nas možda opet preskočiti. Ali istinska izdaja dolazi iznutra. Ime joj je – HDZ BiH. Prezime – Dragan Čović. Zvanje – sluga destabilizacije, pod krinkom evropskog puta.
