Pokušaji izjednačavanja onih koji su branili Bosnu i Hercegovinu i onih koji su je pokušali uništiti traju već predugo.
Predugo gledamo kako se povlači nevidljiva granica između zločinca i žrtve, između agresora i branitelja, između istine i laži. I sada, kada je visoki predstavnik Christian Schmidt u svojoj, blago rečeno, nesmotrenoj izjavi otvorio Pandorinu kutiju historijskog revizionizma, dovođenjem Alije Izetbegovića u istu ravan s Ratkom Mladićem, kap je prelila čašu. Čašu prepunu gorke istine o zemlji u kojoj pravda nikada nije zadovoljena.
Nije to bila samo još jedna diplomatska omaška. To je bila opasna retorika koja udara u srž naše kolektivne traume, retorika koja hrani one koji već godinama pokušavaju nametnuti narativ da su svi podjednako krivi, da je ovaj rat bio samo nesretan splet okolnosti, a ne brutalna agresija. I tako dolazimo do trenutka kada i najglasniji kritičari Alije Izetbegovića, u ime pravde, ustaju da brane njegovo ime i nasljeđe, jer šutnja u ovakvim momentima znači prećutno pristajanje na reviziju historije.
Iz Ureda visokog predstavnika brzo su se oglasili pokušavajući objasniti da je Šmit zapravo govorio o problematičnom sadržaju udžbenika historije za 9. razred osnovnih škola u entitetu Republika Srpska, gdje se Alija Izetbegović pogrešno prikazuje. Ali zašto je onda uopšte pomenut u istoj rečenici s Ratkom Mladićem? Ratko Mladić je osuđeni ratni zločinac, odgovoran za genocid u Srebrenici, dok je Alija Izetbegović bio lider koji je pregovarao mir i potpisao Dejtonski sporazum, spašavajući hiljade života.
Ako su iz OHR-a smatrali da će ova neuvjerljiva objašnjenja ublažiti reakcije, očito nisu razumjeli dubinu bola kojeg su izazvali. Bosna i Hercegovina, koja je krvlju svojih najboljih sinova i kćeri odbranjena od nestanka, ne može prihvatiti ovakve greške. Jer nisu to obične greške. Svaka riječ koja dolazi iz usta visokog predstavnika mora biti kristalno jasna, precizna i zasnovana na činjenicama. U zemlji gdje su neprijatelji slobodni, a branitelji pod istragama, ovakve izjave dodatno posipaju so na još uvijek otvorene rane.
U zemlji gdje su heroji na optuženičkim klupama, a zločinci slobodno šeću
Schmidtova izjava dolazi u atmosferi gdje se već godinama pokušava podijeliti krivica na "tri strane". Gdje se konstantno traže načini da se omalovaže branitelji, oni koji su u najtežim trenucima stali između zemlje i njenog potpunog uništenja. I dok su pravi heroji isljeđivani, hapseni i stavljani na optuženičke klupe, osuđeni ratni zločinci poput Ratka Mladića slave se kao narodni junaci u dijelovima BiH. Njihovi murali krase ulice, a mladi odrastaju u svijetu gdje je genocid tabu tema koju se mora prešutjeti ili negirati. Upravo iz tih ulica i učionica izlazi generacija koja ne poznaje istinu o onome što se dogodilo, a što je Schmidt svojom izjavom dodatno zamutio.
Budite budni, Bosno i Bošnjaci: Pohlepa nas vodi u propast!
Zašto je ovo važno? Jer riječ visokog predstavnika nosi težinu pravde ili nepravde
Težina izgovorene riječi, pogotovo kada dolazi od visokog predstavnika međunarodne zajednice, ne može biti zanemarena. Njegova je dužnost da čuva istinu, a ne da je zamagljuje. Ovaj trenutak ukazuje na opasnost nepreciznih i dvosmislenih izjava koje mogu doprinijeti revizionizmu i relativizaciji zločina. Ako ni visoki predstavnik nije u stanju da jasno stane na stranu istine, ko će? Ako ni on ne može nedvosmisleno osuditi zločince, kako onda očekivati pravdu za one koji su izgubili svoje najmilije u krvavom pohodu Mladića i njemu sličnih?
BiH je odbranjena, ali nije oslobođena nepravde
Bosna i Hercegovina je teškom mukom odbranjena, ali pravda za ovu zemlju nikada nije došla. U zemlji koja još uvijek čeka da se pravda u potpunosti zadovolji, gdje se genocid negira, a zločinci veličaju, Šmitova izjava je više od diplomatske greške. Ona je udarac u srce borbe za pravdu, borbe koja traje već tri decenije. Zemlji koja još uvijek nosi teret zločina, koja je oplakana hiljadama nevinih života, nije potrebno dodatno izjednačavanje. Njoj je potrebna istina, jasno izrečena i beskompromisna.
Ako visoki predstavnik želi zadržati dostojanstvo svoje funkcije i sačuvati povjerenje uloga koji od njega očekuju da bude pravedan arbitar, mora shvatiti koliko je važno da bude jasan i precizan u svakoj izjavi. Nema prostora za dvosmislene poruke ili nejasne reference. U zemlji koja se još uvijek oporavlja od strahota rata, gdje su ožiljci još uvijek svježi, njegova riječ ima težinu koju ne smije olako koristiti. Za pravdu, za istinu, i za one koji su se borili da Bosna i Hercegovina opstane.
