Enzo Anselmo Ferrari rođen je u Modeni 18. februara 1898. godine. Bio je preduzetnik, inžinjer i sportski vozač, a 1947. godine u Maranelu osnovao je automobilsku kompaniju pod imenom Ferrari, što je postavilo temelje priči koja će Ferrari učiniti najuspešnijim timom Formule 1 i najpoznatijom automobilskom kompanijom ikada.
Mimo utrka, Ferrari je živio pomalo turbulentnim privatnim životom, i prema njegovim riječima, nije uvijek bio najlakši momak za saradnju.
Adolescentske godine i javljanje strasti za četiri točka
Enzo Ferrari proveo je detinjstvo u Maranelu, gradiću u Italiji, u kući u kojoj se sada nalazi Muzej kuća Enza Ferrarija.
Sa automobilskim trkama prvi put se susreo kada je imao 10 godina, gospodin Alfredo odveo ga je u Bolonju. Mali Enzo, koji je već pokazao interesovanje za mehaniku, bio je veoma impresioniran.
Dok je još bio mladić, 1916. godine dvostruka tragedija pogodila je njegovu porodicu. Ferrarijevi otac i brat umrli su u razmaku od nekoliko mjeseci, te je on ubrzo postao glava porodice i prekinuo studije, zaposlivši se kao instruktor u radionici Modeninih vatrogasaca.
Kada je izbio rat, njegovo iskustvo u Kraljevskoj vojsci trajalo je kraće nego što je očekivao, regrutovan je i raspoređen u III alpski artiljerijski puk gde je pretrpio tešku bolest nakon koje su uslijedile dvije operacije i potom je otpušten.
Kada se oporavio, Enzo je tražio zaposlenje u FIAT-u u Torinu, ali ga je tadašnji direktor Diego Sorie odbio. Krajem 1918. godine, dok je još bio u Torinu, zaposlio se kao testni vozač u maloj kompaniji koja je napravila veoma traženi "torpedo" (vrsta karoserije automobila).
Godine 1919. seli u Milano gdje nalazi novi posao u C.M.N-u (Nacionalno mašinsko inžinjerstvo), prvo kao test vozač, a kasnije kao trkač.
Debitantsku trku vozio je te godine (Parma-Poggio di Berzzeto), na kojoj je završio kao četvrti u kategoriji tri litra. Godine 1920. pobijedio je Targa Florija, vozeći Alfe Romeo.
Tako je započela dvadesetogodišnja saradnja Enca Ferrarija sa Alfaom Romeo. Veza koja će trajati do septembra 1939. i koja će ga dovesti do popunjavanja mesta testnog vozača, pilota, komercijalnog saradnika i, konačno, direktora odeljenja Alfa Corse.
Ferrari šampion
Godine 1923. Enzo Ferrari osvojio ej prvi trofej Circuito del Savio, što mu je rasplamsalo strast prema motorima.
Tom prilikom susreo se sa grofom Baccakom, ocem slavnog Franceska Baracce, asa italijanske avijacije o čijim trijumfima – uključujući trideset četiri vazdušne pobjede u Prvom svetskom ratu, koje su mu donijele zlatnu medalju za vojnu hrabrost – govori Muzej posvećen njemu u Lugu.
Nešto kasnije, sreće i groficu Baraccu, od koje će dobiti fotografiju sa posvetom i pozivom da koristi "Konja koji šeta" kao hamajliju na svojim automobilima.
"Ona mi je jednog dana rekla, stavi konja koji skače na svoje mašine. On će vam donijeti sreću. Još čuvam Baraccinu fotografiju, sa posvetom. Konj je bio i ostao crn. Dodao sam žutu pozadinu koja je boja Modene”, ispričao je u jednom intervjuu Enzo Ferrari.
Enzo je 20. maja 1928. pobijedio na drugoj stazi u Modeni za volanom Alfa Romea, a 1929. je u Modeni osnovao Scuderia Ferrari, sportski klub čiji je cilj bio da na utrkama ima svoje članove.
Godine 1931. posljednji put se utkivaoa. Enzo je okačio kacigu i rukavice o klin 9. augusta, nakon Kruga tri provincije, u 33. godini. Naredne godine dobio je sina Alfreda, poznatog kao Dino, sa supruome Laurom Garello. Pored toga, sve veće obaveze kao direktora Scuderije dovele su ga do odluke da se povuče iz utrka.
Enzo Ferrari, proizvođač automobila
Godine 1937. Scuderija Ferrari proizvel je Alfa Romeo 158 Alfetta, koji će postati najuspješniji automobil u historiji modernog sportskog automobilizma.
Međutim, krajem iste godine Scuderija je raspuštena, nakon odluke Alfa Romea da zvanično nastavi učešće u takmičenjima.
Enzo Ferrari preselio je u Milano, da bi preuzeo mjesto direktora nove Alfa Corse, ali je razlika u stavovima sa upravom dovela do toga da se raziđu već u septembru.
Od tog dana, pobijediti Alfa Romeo svojim automobilom postao je njegov veliki cilj. Vezan klauzulom da najmanje četiri godine ne može da koristi ime Ferrari, Enzo Ferrari je 13. septembra 1939. osnovao Auto-Avio Costruzioni u Modeni, u istim prostorijama kao i bivši Scuderia Ferari.
Tokom Drugog svjetskog rata, Auto-Avio Costruzion prebačen je iz Modene u Maranelo, gde je izgrađen prvi dio onoga što će biti konačno sjedište Ferrarija.
Dva bombaška napada između novembra ’44. i februara ’45. nisu spriječila Enza Ferrarija da započne dizajn prvog automobila.
Pobjeda Ferarija nad Alfom
Poslje rata Enzo je ponovo stvorio Scuderia Ferrari, sportski odjel automobilske kompanije. Njegovo djelo tako je zvanično postalo dio svijeta takmičenja u kojem je stekao slavu, a uvijek je u potpunosti pratio sportski poziv koji bi razlikovao Ferrari od svih ostalih proizvođača automobila.
Prva trka u šampionatu Formule 1 bila je Velika nagrada Monaka 21. maja 1950. godine. Prva pobjeda došla je na Velikoj nagradi Velike Britanije 1951., sa Joseom Gonsalesom za volanom, a pobijedili su eskadrilu Alfa Romea.
Upravo je ova pobjeda obilježila pad Alfe u svijetu Formule 1 i istovremeno uspon Ferrari sporta. Prva svjetska titula stigla je 1952. sa Albertom Ascarijem.
Odlikovanja i smrt
Tokom života, Ferrari je dobio mnoge titule. Ono čime se najviše hvalio bila je titula "inžinjera mašinstva", koju mu je dodijelio Univerzitet u Bolonji 1960. godine.
Godine 1988. također je dobio počasnu diplomu iz fizike na Univerzitetu u Modeni i Reggio Emiliji.
Njegovo prvo zvanično priznanje od države datira u 1924. godinu, kada je dobio ime Cavaliere za sportske zasluge. Zatim je 1925. postao zvanični Cavaliere i konačno, 1927. godine Comandante.
Italijanska Republika mu je 1952. dodijelila titulu Cavaliere al merito del Lavoro, a kasnije, 1979. i titulu „Kavalijera di Gran Kročea“.
Godine 1962. UN mu dodjeljuje prestižnu Hamaršeldovu nagradu za društvene nauke, dok je 1994. i 2000. godine uveden u Kuću slavnih automobilskih utrka.
"Sa toliko nagrada, sumnjao sam da sam stvarna osoba", govorio je Ferrari.
Enuo Ferrari umro je 14. avgusta 1988. u devedesetoj godini. a vijest o njegovoj smrti, prema njegovoj želji, objavljena je tek poslje sahrane.
Neposredno prije smrti, bio je svjedok lansiranja F40, koji je do danas vjerovatno najveći drumski automobil koji je Ferrari ikada proizveo.
Ferrari je još relativno mlada kompanija, ali legenda koja je izrasla oko kompanije kao i njen osnivač su izuzetni.
