Dvadeset i sedam godina – gotovo tri decenije – traje bezočna prevara koja se svakodnevno servira građanima Federacije Bosne i Hercegovine, i to putem najviših političkih, administrativnih i medijskih struktura.
Iako je Ustavni sud Federacije BiH još 1997. godine izričito presudio da termin „županija“ nije ustavan, isti se i dalje upotrebljava kao da se ništa nije dogodilo – u medijima, u govorima političara, na internet-stranicama kantonalnih vlada, pa čak i u službenim dokumentima. Da, dokumentima koje izdaje država. Ako to nije institucionalizirano bezakonje, šta jeste?
Termin „županija“ u Bosni i Hercegovini ne postoji. Nikada nije postojao. Ustav Federacije BiH poznaje isključivo pojam kanton, a odluka Ustavnog suda je jasna: „županije“ nisu administrativno-teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine, već su protivustavno prisvajanje državnog jezika i pravnog poretka, motivisano isključivo – politički. Preciznije rečeno: pokušaj nacionalističkih elita da pod plaštom „jezične razlike“ stvore alternativnu stvarnost i uzurpiraju nadležnosti države u korist entitetskog i etničkog inžinjeringa.
I nije ovo tek puka terminološka zabuna. Ovdje se ne radi o jeziku, identitetu ili kulturnim razlikama – ovdje se radi o sistematskom, dobro osmišljenom kršenju Ustava s ciljem da se Federacija BiH prikrije, redefiniše i dekonstruira kao politička činjenica. Ako ne može silom, onda će riječima. Pa makar bile neustavne.
Ono što dodatno vrijeđa razum i zakon jeste činjenica da u ovom neustavnom igranju s pojmovima učestvuju ne samo stranke koje su to osmislile, već i njihovi partneri – bilo iz interesa, bilo iz kukavičluka. Trojke, četvorke, petorke – svi redom su godinama prešutno pristajali na upotrebu termina „županija“ samo da ne bi uznemirili koalicijski mir ili izazvali bijes HDZ-a. Presude Ustavnog suda? Ma koga briga. Važnije je ne naljutiti Dragana Čovića.
U međuvremenu, dok se po Federaciji kroji jezična šminka neustavnih termina, zvanični dokumenti međunarodnih institucija – uključujući i one Ureda Visokog predstavnika – uredno ignorišu izmišljene „županije“ i koriste isključivo naziv kanton. Oni koji znaju šta znači poštivanje pravnog poretka, ne bave se lažnim narativima. A naši domaći činovnici? Oni se još uvijek igraju „župana“ u državnom kostimu.
Na javnim servisima, koje građani uredno finansiraju, i dalje se bez srama objavljuju vijesti o „županijama“. Na stranicama vlada kantona – isti termin. U govorima zvaničnika – i to ne samo hrvatskih nacionalista – „županije“ iskaču kao mantre. Ovdje više nije riječ o nesporazumu. Ovo je ustavni puč u nastavcima. Godinama.
Apsurd doseže vrhunac u činjenici da i četiri kantonalna ustava i dalje koriste ovaj termin, iako je presuda Ustavnog suda konačna, obavezujuća i – slušajte sad – provediva! Ali kad u Bosni i Hercegovini nekažnjeno ignorišeš odluke najviše sudske instance, zašto bi se zaustavio? Zašto ne bi zamijenio čitavu državu terminima po sopstvenoj mjeri?
Zato danas imamo situaciju da većina građana ni ne zna da je „županija“ neustavan pojam. Navikli su, servirano im je. I tako je sve postalo normalno. A normalizacija nezakonja vodi ka rušenju države tišinom.
Ne postoji nijedan razlog, osim političke sabotaže, zbog kojeg bi se ovaj termin i dalje koristio. Sve što je napisano, objavljeno, izgovoreno i potpisano s ovim pojmom trebalo bi se tretirati kao institucionalna farsa i ponižavanje zakona. Kantoni se zovu kantoni. Župani ne postoje. Postoje premijeri. I tačka.
Ovo je trenutak kada se više ne može šutjeti. Odluke Ustavnog suda nisu prijedlozi. One su zakon. A zakon se ne tumači po etničkom raspoloženju dana. Ili smo pravna država, ili smo etnička lažna demokratija.
Vrijeme je da se ovaj neustavni izraz trajno izbaci iz svih institucija, dokumenata i javnog govora. Vrijeme je da prestane višedecenijska šutnja koja hrani secesionističke ambicije kroz jezični inžinjering. Vrijeme je da država postane država.
Jer ako ustav nije svetinja – onda ništa nije.
