Politika i struka podijeljene: Da li je 112 miliona KM za nove izborne tehnologije opravdana investicija?
Pitanje uvođenja novih tehnologija u izborni proces Bosne i Hercegovine izazvalo je podijeljena mišljenja unutar političkih i stručnih krugova. Centralna izborna komisija predložila je okvirni budžet u iznosu od 112 miliona maraka za implementaciju skenera glasačkih listića, biometrijske identifikacije glasača, softverskih rješenja, skladišta, obuka i dodatne opreme.
Međutim, prethodna studija iz 2017. godine, u kojoj je učestvovala i sama izborna komisija, sugerisala je da bi uvođenje skenera u jednoj varijanti moglo koštati oko 25 miliona maraka. Dodatna poređenja s državama koje su nedavno modernizovale svoje izborne sisteme pokazuju da bi ukupni troškovi mogli biti i dvostruko manji od trenutno predloženih.
S jedne strane, ističe se zabrinutost da ni najmodernije tehnologije ne mogu potpuno spriječiti manipulacije, a sama implementacija softvera otvara mogućnosti za potencijalne zloupotrebe od strane onih koji bi imali kontrolu nad sistemom. Takođe se navodi da dosadašnji pilot-projekti s novom opremom nisu pokazali znatna odstupanja u izbornim rezultatima u odnosu na ranije procese bez tih tehnologija.
S druge strane, naglašava se da u poređenju s iznosima koji se troše na sumnjive javne nabavke i nepotrebne projekte, ulaganje u izborni integritet nije previsoka cijena. Oprema koja bi bila kupljena za ovu svrhu ne bi služila samo za jedne izbore, već bi ostala u upotrebi i za naredne cikluse, čime bi se dugoročno postigla racionalizacija troškova. Takođe se navodi da neke komponente, poput biometrijske identifikacije, već imaju institucionalnu osnovu kroz postojeće baze podataka, što bi moglo dodatno umanjiti cijenu kroz tehničko povezivanje.
Stručni glasovi ukazuju na to da je zaštita izborne volje građana prioritet kojem ne treba unaprijed postavljati finansijske granice. Konačni iznos implementacije novih tehnologija trebao bi biti rezultat detaljne analize u nadležnim državnim institucijama, uz napomenu da se kroz javne nabavke i pregovore s dobavljačima gotovo uvijek može doći do povoljnijih rješenja.
Takođe se naglašava važnost pravovremenog pokretanja procesa kako bi se izbjegla situacija u kojoj modernizacija izbornog procesa bude zaustavljena zbog kašnjenja u donošenju budžetskih odluka ili nabavci opreme. Ukoliko novi sistem ne bude implementiran, odgovornost ne bi trebala pasti na izbornu komisiju, već na one koji nisu osigurali potrebne resurse.
