Zaključkom Općinskog suda u Sarajevu od 30. januara ove godine naložen je povrat osiguranja od po 10.000 KM za devet fizičkih i pravnih lica, položenih u svrhu javne prodaje nekretnina F-Autocentra u Sarajevu.
Naizgled rutinska odluka, ali u stvarnosti još jedan čin u pravosudnoj farsi koja traje već više od decenije i po.
Riječ je o predmetu koji je, prema dostupnim podacima, započeo još u maju 2014. godine. Punih 16 godina Općinski sud u Sarajevu "pokušava" prodati iste nekretnine, da bi se na kraju cijeli postupak praktično vratio na početak, bez rezultata, bez odgovornosti i bez ikakvog objašnjenja javnosti. Ako ovo nije institucionalni skandal, teško je zamisliti šta jeste.
Bio je juni 2022. godine kada je sutkinja Mirsada Spržo-Helić, koja je u međuvremenu preminula, zakazala drugo ročište za javno nadmetanje nekretnina procijenjenih na 5,5 miliona KM. S obzirom da se radilo o drugom ročištu, zakonski su u obzir dolazile sve ponude koje su zadovoljavale minimalno 1/3 ukupne cijene.
Javnom nadmetanju pristupilo je 12 potencijalnih kupaca. Prvorangirani je dao ponudu od 7,7 miliona KM, dakle dva miliona više od procijenjene vrijednosti. Drugi i treći rangirani ponudili su 6,9 miliona KM, odnosno 6,8 miliona KM. Na papiru – bajka. U stvarnosti, dobro poznat i već uštiman mehanizam opstrukcije.
Zbog očigledno nerealnih iznosa, dio ostalih učesnika traži da se u spis predmeta uvrsti i lista svih ponuđača koji su dali realne i ozbiljne ponude. U praksi se često događa da „astronomske“ ponude služe samo za kupovinu vremena i održavanje statusa quo. Fiktivni kupci, u dogovoru s korisnikom prostora ili dužnikom, pojave se na licitaciji, daju basnoslovne ponude, a nikada ne uplate novac. Nekretnina ostaje kod istog vlasnika, a sud „pere ruke“.
Takav scenarij ne bi bio moguć bez aktivne ili prešutne asistencije odgovornih iz pravosuđa. Tri prvorangirana ponuđača ni nakon više od tri godine nisu uplatila ponuđeni novac. Istovremeno, najmanje jedan ozbiljan ponuđač deponovao je depozit i čekao rasplet, bez uvida u stanje predmeta, ponude i odluke suda. Javna prodaja pretvorila se u netransparentni proces, skriven od javnosti i od učesnika.
Predmet je u međuvremenu preuzela sutkinja Nedžmina Branković. Iz Općinskog suda ranije su odgovorili da predsjednik suda i sudije „ne mogu komentarisati konkretne predmete“. Postavlja se pitanje: kako javna prodaja može biti tajna? Kako je moguće da potencijalni kupci, povjerioci i javnost nemaju pravo znati šta se dešava u postupku koji se vodi u ime države i po zakonu? Ko sve ima interes da ovaj predmet nikada ne bude okončan?
Šteta je višestruka: oštećen je tražilac izvršenja, obesmišljena prava ozbiljnih kupaca, a dužniku je omogućeno da godinama, uz blagoslov suda, koristi vrijednu nekretninu bez plaćanja pune cijene, bez pravne sigurnosti i bez posljedica.
Sve više indicija ukazuje da je cijeli postupak vođen kako bi se pogodovalo jednom državljaninu Slovenije, koji navodno decenijama naplaćuje „masne“ kirije, dok institucije gledaju u stranu. Ako je to istina, onda ovdje ne govorimo o sporosti pravosuđa, već o svjesnom i sistemskom urušavanju pravne države. Ako nije, krajnje je vrijeme da Općinski sud u Sarajevu to istraži ili da to učini federalni POSKOK.
