Danas se obilježava Dan Grada Sarajeva.
Šesti april najznačajniji je datum u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine. Na današnji dan 1945. godine oslobođeno je Sarajevo. Rijetki su gradovi u svijetu u kojima je jedan datum ostavio toliko traga u njegovoj historiji. Šesti april se duboko protkao kroz cijelu novu historiju Sarajeva.
Na ovaj posebni datum, Sarajevo je doživjelo dva rata i jedno oslobođenje. Šestog aprila 1941. godine, rano ujutro desio se napad njemačkih aviona na aerodrom u Rajlovcu, u sklopu napada na tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, i Sarajevo je, zajedno sa svojim stanovnicima, gurnuto u najstrašniji sukob od postanka čovječanstva, u Drugi svjetski rat.
Tada su pogođene zgrade Suda i Pošte, vojne komande na Bistriku, paviljon, Bistrička stanice, sklonište u Velikom parku, naselja Hrid, Bjelave i Skenderija, škola na Vratniku, današnja ulica Branilaca grada, hoteli na Ilidži i dr. lokacije.
Neka bombardiranja i nisu imala određenih vojnih ciljeva osim sijanja straha i panike i čin su klasične odmazde. U gradu je vladalo određeno bezvlašće, bez ikakve koordinacije, uz masovno povlačenje vojske.
Bombardiranje Sarajeva odnijelo je oko 90 života Sarajlija i značajnu materijalnu štetu u gradu.
Sarajevo je na ovaj datum doživjelo i oslobađanje nakon četverogodišnje okupacije. Naime, 6. aprila 1945. godine grad je oslobođen od najstrašnijeg zla u ljudskoj civilizaciji, od fašizma.
Tokom oslobađanja u etapama se išlo iz više pravaca koncentričnim napadima na grad s ciljem stvaranja dvostrukog prstena. Istovremeno su trajale i operacije ilegalaca u Sarajevu u cilju zaštite infrastrukturnih objekata. Te operacije je predvodio iskusni ilegalac Vladimir Perić Valter.
A 47 godina kasnije na isti datum 1992. godine snage JNA i paravojne formacije, koje će kasnije postati Vojska Republike Srpske, počele su opsadu Sarajeva.
Opsada Sarajeva ja trajala 1.425 dana, kao jedna od najdužih i najstrašnijih opsada jednog grada u novoj historiji. U Sarajevu je tokom opsade ubijeno 11.541 građana, među njima 1.601 dijete. Za vrijeme opsade na Sarajevo je u prosjeku padalo 329 granata dnevno. Najviše granata, njih čak 3.777 ispaljeno je 22. jula 1993. godine.
Veći dio opsade grad je bio bez vode, plina i struje. Bolnice i drugi civilni objekti (škole, ambulante, javne kuhinje, groblja, pijace, parkovi, kuće i zgrade, izbjeglički centri i dr.) bili su stalna meta artiljerijskog i snajperskog djelovanja.
Sarajevo nikada nije klonulo, kako vojno, tako i duhovno i kulturno.
Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995. godine smanjio na 250.000.. Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti.
Veći dio opsade grad je bio bez vode, plina i struje. Bolnice i drugi civilni objekti (škole, ambulante, humanitarne kuhinje, groblja, pijace, parkovi, kuće i zgrade, izbjeglički centri i dr.) su bili stalna meta artiljerijskog i snajperskog djelovanja. No, Sarajevo nije klonulo, kako vojno, tako i duhovno i kulturno.
Opredjeljenost pozitivnim ljudskim vrijednostima i antifašizmom jeste ono što je i u ovo teško vrijeme za ovaj grad i Bosnu i Hercegovinu bio prioritet i suština otpora.
Tog 6. aprila 1992. godine, za Sarajevo sudbonosnog datuma, Evropska zajednica priznala je Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu, a potom su to učinile i Sjedinjene američke države.