U svijetu političkih intriga i političara s mnogo tajni, najava moguće rekonstrukcije Vlade Kantona Sarajevo čini se kao još jedno uzbudljivo poglavlje u političkoj sapunici.
U centru priče ove sedmice je ministar zdravstva, prof. dr. Haris Vranić, jer kako su pojedini mediji objavili u njegovu fotelju mogao bi sjesti njegov stranački kolega doc. dr. sc. Ademir Spahić, predsjednik Upravnog odbora JU Dom zdravlja KS
Iako je reputacija aktuelnog ministra od ranije postala predmet intrigantnih priča, čini se da ćemo imati novu epizodu Ministarstva zdravstva KS sa novim glumcima.
Profesor Vranić, član SDP-a, poznat je po svojoj “opuštenoj” radnoj etici, o kojoj su mediji i ranije pisali, koja ostavlja mnogo prostora za tumačenje. Na pozicijama gdje je briga o građanima i njihovom zdravlju od najveće važnosti, Vranićeva opuštenost i, kako bi neki rekli, nezainteresiranost za svoj posao nisu prošli neprimjećeno. Ironično je da je, navodno, dok je bio zaposlen u KCUS-u, bio poznat kao pravi “radnik” – ali ne u operacionim salama, već u izbjegavanju posla i ranijem napuštanju radnog mjesta.
Prema podacima koji su ranije objavljeni, on je u 2016. godini, a što je potvrdila i generalna direktorica KCUS-a, imao brojem NULA operacija za 12 mjeseci! Kada mu je rečeno da bi kao zaposlenik trebao raditi puno više, nije mu odgovaralo pa se naljutio. Ljutiti Vranić ranije je stalno „bježao“ iz operacionih sala, a često je kapiju KCUS-a prelazio puno ranije nego nakon zarađene dnevnice.
Ako mislite da smo sa ovakvim ministrom pandemiju uspjeli preživjeti, oni koji jesu, onda se morate dobro pripremiti za naredni period i njegovog nasljednika.
Ademir Spahić koji je u medijima najavljen kao potencijalna zamjena stranačkom kolegi Vraniću određenoj grupi ljudi poznat je kao neko ko je bio otvoren u traženju novca za zapošljavanje, kako nam je kazao jedan od sagovornika tako je za zapošljavanje bliske osobe tražio 8.000 KM.
Oni koji su imali “posla” sa”gitaristom” Ademirom govore kako je novac javno primao i brojao u svom “finansijskom officeu” odnosno u jednom restoranu u blizini KCUS-a.
Sve ovo postavlja brojna pitanja o odabiru kadrova unutar Socijaldemokratske partije (SDP). Zašto biraju takve kandidate koji će bdjeti nad zdravljem građana u narednim godinama? Možda je SDP, pored brojnih čestitih i stručnih članova, shvatio da politička scena traži nekonvencionalne pristupe i da su ministri koji ne mare previše za svoj posao trenutno “in”.
Možemo samo čekati i vidjeti kako će se ova priča dalje razvijati i kakve će posljedice imati na zdravstvo u Kantonu Sarajevo.
Jedno je sigurno – ovakva politika nikada ne prestaje sa iznenađenjima.