Adnan Delić ponovo demonstrira političku neozbiljnost: od banaliziranja tragedije do tvrdnji koje demantuju vlastite fotografije
Ministar rada i socijalne politike FBiH Adnan Delić (NiP) sinoć je u Centralnom dnevniku na Face TV još jednom pokazao ono što, nažalost, postaje njegov politički stil: nepromišljene izjave, opasne relativizacije i tvrdnje koje padaju već pri najosnovnijoj provjeri činjenica.
Delić je i ranije bio u centru pažnje zbog izjava koje su dovele do međunarodnih reakcija i etiketiranja Sarajeva kao mjesta netolerancije, kada je javno problematizirao dolazak evropskih rabina na konferenciju u glavnom gradu. Ni tada nije snosio nikakve posljedice, a stranački šef Elmedin Konaković štitio ga je improvizovanim teorijama o “proklizavanju” i “pravu na mišljenje”.
Ovoga puta ministar je otišao još dalje — i to na temu za koju bi političar s imalo integriteta birao svaku riječ: tragediju u Domu penzionera u Tuzli.
Kompletan intervju možete pogledati dole, a u devetoj minuti govori o direktoru Doma penzionera u Tuzli.
Banaliziranje tragedije i skretanje pažnje s suštine
Na pitanje o odgovornosti za požar u kojem su stradale osobe, Delić je ponudio odgovor koji bi bilo teško nazvati išta osim šokantnim. Umjesto jasnog stava ili barem razumijevanja težine situacije, ministar je krenuo u filozofiranje o tome kako je “odgovoran i novinar koji postavlja pitanje”, pa čak i on sam — ali na neodređen, potpuno neobavezujući način.
Drugim riječima, ništa nije bitno, niko nije bitno odgovoran, i sve je to, eto, “kompleksno”. A usput je poručio i da “nije ni važno ko je odgovoran”.
To je teza koja bi zvučala neprimjereno u kafanskoj raspravi, a kamoli u ustima federalnog ministra — i to u državi gdje tragedije u javnim ustanovama rijetko ikada dobiju pravog krivca.
Nakon banaliziranja – direktna neistina
No, Delić se nije zaustavio. Kada je riječ o direktoru Doma penzionera u Tuzli, ministar je izjavio:
“Evo ja ne znam direktora Doma penzionera, nisam imao priliku da ga upoznam.”
Samo nekoliko sekundi kasnije dodao je da smatra “moralnim i odgovornim” to što je direktor podnio ostavku.
Problem? Direktora itekako zna.
I ne samo da ga zna — nego s njim sjedi, potpisuje službene dokumente i pozira pred kamerama.
Javno dostupne fotografije iz Vlade FBiH jasno prikazuju Adnana Delića kako potpisuje ugovor o nabavci električnih bolničkih kreveta upravo s Mirsadom Bakalovićem — istim onim direktorom za kojeg tvrdi da ga “nikada nije upoznao”.
Fotografije nisu stare pet godina. Nisu čak ni dvije. Nastale su prije samo godinu dana.
Laž ili zabrinjavajuća nesposobnost?
Ako je ministar lagao — to je ozbiljan problem.
Ako je govorio istinu i zaista ne pamti s kim je kao ministar potpisivao ugovore — to je možda još gore. Jer to znači da obavlja funkciju bez ikakvog osjećaja odgovornosti, koncentracije ili osnovne profesionalnosti.
Ministar koji ne zna s kim potpisuje službene dokumente jednako je opasan kao ministar koji svjesno laže. U oba slučaja, rezultat je isti: građani dobijaju funkcionera koji ne zna šta radi, a institucije gube kredibilitet.
Javnost zaslužuje bolje
Adnan Delić nije samo dao “problematične izjave”.
On je pokazao koliko je tanko shvatanje odgovornosti u vrhu federalne vlasti. Pokazao je i kako se tragedije relativiziraju, kako se činjenice zanemaruju, i kako se javnost potcjenjuje — sve u jednom televizijskom nastupu.
Ako se ovakav odnos prema poslu nastavi, onda je jedino pitanje koje ostaje:
Ko će sljedeći put biti odgovoran — novinar, kamera, stolica u studiju — ili će ministar konačno početi odgovarati za vlastite riječi?
