Godine kontrole, privilegija i gotovo neograničene moći u jednoj od najvažnijih institucija Federacije BiH – Međunarodnom aerodromu Sarajevo – sada su na stolu pravde.
Benjamin Mešak, Adnan Mahmutović, Žan Matić i vršilac dužnosti direktor Sanin Ramezić više ne mogu skrivati svoje aktivnosti iza statusa i titula. Vrhovni sud FBiH odlučio je da im bude zabranjeno obavljanje ključnih funkcija dok traje istraga POSKOK-a, pokazujući da privilegije ne znače imunitet.
Ali ovo nije samo formalna mjera. Radi se o višegodišnjoj kulturi moći koja je Aerodrom Sarajevo pretvorila u prostor netransparentnog upravljanja, gdje su javna sredstva korištena za privatne interese, gdje su političke veze služile kao zaštitni kišobran, a zloupotrebe i pogodovanja postali gotovo svakodnevna praksa.
Mešak, Mahmutović, Matić i Ramezić nisu samo imena na spisku; oni su simbol neodgovornosti i mogućih kriminalnih veza koje su godinama skrivali iza funkcija i položaja. Javnost se pita: koliko je ugovora sklopljeno mimo zakona, koliko je novca prohujalo kroz preduzeće, i koliko je resursa služilo privatnim ili političkim interesima?
POSKOK je već ranije ukazao na ozbiljne nepravilnosti u poslovanju Aerodroma: sumnjive javne nabavke, prekoračenja ovlašćenja, pogodovanja određenim firmama i partnerima. Mnoge od tih firmi imaju jasne veze s političkim krugovima, što otvara pitanja – koliko su čelnici preduzeća, uključujući Mešaka i Mahmutovića, koristili Aerodrom kao poligon za vlastite interese ili interese moćnih mentora u politici?
Privremeno udaljavanje ovih moćnika iz funkcija nije samo pravni akt – to je prvi ozbiljan signal da sistem neće tolerisati dalje skrivene radnje i manipulacije. Ako istraga potvrdi sumnje, čelnici Aerodroma mogli bi postati primjer da ni jedna funkcija, bez obzira na važnost ili političku podršku, nije iznad zakona.
I dok se pravosuđe konačno aktivira, pitanje koje ostaje u zraku je: koliko su do sada javni resursi Aerodroma korišteni za nelegalne ili polu-legalne aktivnosti, a koliko je politička moć štitila odgovorne? Javnost je predugo bila uskraćena za odgovore, dok su privilegije služile kao štit za moguće kriminalne radnje.
Ono što je najalarmantnije jeste da istraga pokazuje da zloupotrebe nisu izolovane. Dokumenti pokazuju da su postojeće upravljačke strukture, povezane s politikom i poslovnim partnerima, mogle omogućiti nelegalno pogodovanje, što baca ozbiljnu sumnju na moralni i zakonski integritet čelnika preduzeća. Ovo nije samo Aerodrom Sarajevo; ovo je ogledalo političko-poslovne mreže koja je decenijama funkcionisala iznad zakona.
Odluka Vrhovnog suda FBiH šalje jasnu poruku: privilegije ne štite od odgovornosti. Svaka nepravilnost, svaka zloupotreba moći i resursa sada je na udaru istrage. Aerodrom više nije samo mjesto putovanja – on je test spremnosti sistema da se obračuna s onima koji su vjerovali da moć znači neodgovornost.
Ako pravda uspije u ovom slučaju, ovo bi mogao biti početak kraja mreže zloupotreba u javnim preduzećima u BiH. Aerodrom Sarajevo postaje simbol, mjesto gdje moć, korupcija i politički interesi više ne mogu letjeti nezavisno od zakona. Građani sada gledaju, i žele odgovor: koliko dugo su moć i privilegije prekrivale ono što zakon i moral jasno zabranjuju?
Aerodrom Sarajevo više nije sigurno utočište za moćnike. Pravda je tu, i sada je samo pitanje vremena kada će svaka zloupotreba, svaka manipulacija i svaka tajna iza leđa građana izaći na vidjelo.
