Prije dvije desecnije, 19. marta 2003. godine, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih država George W. Bush naredio je američku invaziju na Irak. Bush i viši dužnosnici administracije više su puta govorili Amerikancima da je irački diktator Saddam Hussein do zuba naoružan oružjem za masovno uništenje i da je u savezu sa Al Quaidom.
Ove tvrdnje dovele su do toga da većina Amerikanaca povjeruje da je Saddam umiješan u terorističke napade 11. septembra 2001. godine. Godinu nakon napada, dvije trećine Amerikanaca reklo je da je irački čelnik pomagao teroristima, podaci su ankete Pew Research Centra, iako za to nije bilo ni trunke uvjerljivog dokaza. On nije imao oružje za masovno uništenje kako su tvrdili američki dužnosnici.
Snage SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva porazile su Saddamove trupe u roku od nekoliko sedmica, ali je protiv osvajača izbila pobuna koja je trajala godinama. Američke snage za specijalne operacije 13. decembra 2003. pronašle su Saddama kako se skriva u sjevernom Iraku u rupi dovoljno velikoj za jednog čovjeka.
FBI je odlučio da je George Piro, specijalni agent libanonsko-američkog porijekla u srednjim 30-im, koji je godovorio arapski jezik, prava osoba za ispitivanje Saddama. Pirova radna etika bila je impresivna - dolazio bi u teretanu FBI-a u centru Washingtona u 6 ujutro na trening, tako da je sa poslom započinjao u 7 sati u svom uredu, koji je bio prepun historijskih knjiga o Bliskom istoku.
Saddama je prvo ispitala CIA
Ulozi nisu mogli biti veći za FBI. Piro je bio pod ogromnim pritiskom da od Saddama sazna istinu o iračkom oružju za masovno uništenje i navodnim vezama s Al Quaidom. Direktor CIA-e George Tenet slavno je rekao Bushu da je slučaj o tome da je Saddam imao oružje za masovno uništenje bio "zakucavanje".
Irački rat Amerikancima je također prodan kao "mačiji kašalj". Umjesto toga, stotine američkih vojnika ubijene su u Iraku do Saddamovog hapšenja.
Saddama je prvo ispitala CIA. A zatim je u razdoblju od sedam mjeseci Piro s njim razgovarao satima dnevno, a nikom drugom nije bilo dopušteno ući u sobu za ispitivanje. Od iračkog diktatora otkrio je da nikakvo oružje za masovno uništenje ne postoji i da je Saddam samo prezirao Osamu bin Ladena, vođu Al Quaide.
Diktatorove diskusije s Pirom potvrdile su da je rat u Iraku bio američki istočni grijeh početkom 21. stoljeća - rat vođen pod lažnim pretpostavkama, sukob koji je ubio hiljade američkih vojnika i stotine hiljada Iračana.
Rat je također narušio položaj Amerike u svijetu i kredibilitet američke vlade među njenim građanima. Čak je i službena historija američke vojske u iraku zaključila da pravi pobjednik rata u Iraku nije Amerika. Bio je to ... Iran.
Nakon što je ispitao Saddama, Piro se popeo na visoke položaje u FBI-u, povukavši se u julu na mjesto specijalnog agenta zaduženog za terenski ured u Miamiju. Sada piše knjigu o svojim dugim ispitivanjima iračkog diktatora za Simon&Schuster.
Najuspješnije ispitivanje u historiji FBI-a
Povodom 20. godišnjice početka rata u Iraku, novinar CNN-a Peter Bergen razgovarao je sa agentom Pirom o onome što neki smatraju najuspješnijim ispitivanjem u historiji FBI-a.
"Prilikom mog prvog susreta sa Saddamom, unutar 30 sekundi, znao je dvije stvari o meni. Rekao sam mu da se zovem George Piro i da sam ja glavni, a on je odmah rekao: 'Ti si Libanonac'. Kazao sam mu da su moji roditelji Libanonci, a on je rekao: 'Ti si krščanin'. Pitao sam ga je li to problem, a on je odgovorio da apsolutno nije. Volio je libanonski narod. Libanonci su ga voljeli. A ja sam mu rekao: 'Pa super. Sjajno ćemo se slagati'", prisjetio se Piro.
Odgovarajući na pitanje o oružju za masovno uništenje, agent je kazao da se prije ispitivanja Saddama sastao sa dužnosnicima iz CIA-e, posebno onima koji su bili fokusirani na Irak i Saddama.
"Bilo mi je dopušteno pogledati prethodne izvještaje CIA-e o Saddamovim ispitivanjima, i bilo mi je zaista očito da je on veoma oklijevao i nevoljko govorio o oružju za masovno uništenje i Al Quaidi, posebno na početku. Dakle, što se mene tiče, nisam namjeravao spominajti oružje i Al Quaidu sve dok nisam osjetio da bi Saddam mogao biti iskren, predsuretljiv i voljan razgovarati o tome. Nije imalo smisla spominjati nešto kada znaš da on neće dati istinite odgovore niti se uključiti u temu", kazao je Piro.
Strah od Irana
Dodao je kako su Iračani na Saddamov 67. rođendan, dok je bio u zatvoru i na ispitivanju, imali priliku pokazati ne samo svijetu, već i njemu, šta zaista osjećaju prema Saddamu.
"I jesu. Bila je to ogromna mržnja. Iračani su slavili to što nisu bili prisiljeni slaviti Saddamov rođendan, a on je taj dan to vidio na TV-u. I to je emocionalno djelovalo na njega. Učinilo ga je depresivnim, a na kraju dana, jedini ljudi kojima je bilo stalo što mu je rođendan i za što mu je trebalo vremena da prepozna, bili su agenti FBI-a".
Piro je ispričao kako je njegova mama napravila domaće kolačiće, koje mu je odnio, te da su popili čaj.
"To mu je podiglo raspoloženje i to je bio dio procesa traženja različitih načina za jačanje tog odnosa jer je došao trenutak kada je rekao: 'Ne želim odgovarati ni na jedno pitanje', ali je onda rekao: 'Ali želim razgovarati s tobom'. I došlo je do te tačke da sam mu mogao kazati: 'Slušaj, ako mi nešto ne želiš reći, to je uredu, ali nemoj mi lagati. To je nepoštivanje'", prisjetio se.
Oružje za masovno uništenje spomenuo mu je tek nakon otprilike pet mjeseci ispitivanja.
"Rekao mi je da, naravno, Irak nije imao oružje za masovno uništenje za koje smo sumnjali da ga ima. Saddam je u junu 2000. godine održao kritički govor u kojem je rekao da Irak ima oružje za masovno uništenje, a mnogi su željeli znati zašto - ako nije imao takvo oružje, zašto je držao taj govor? Kada mi je pričao o tom govoru, njegov najveći neprijatelj nisu bili SAD ili izrael, već Iran, a rekao mi je da se stalno pokušavao balansirati ili natjecati sa Iranom. Saddamov najveći strah bio je da ako Iran otkrije da je Irak postao slab i ranjiv, ništa ga neće spriječiti u invaziji i zauzimanju južnog Iraka. Dakle, njegov cilj bio je držati Iran podalje".
