Albanski građani sutra izlaze na parlamentarne izbore koji bi mogli označiti prekretnicu u političkoj historiji ove zemlje. Premijer Edi Rama i njegova vladajuća Socijalistička partija (SP) ulaze u trku s ambicijom da osvoje četvrti uzastopni mandat – potez koji izaziva i divljenje i zabrinutost. Dok Rama svoju kampanju gradi na viziji evropske Albanije, njegovi protivnici upozoravaju na zamor demokratije, raširenu korupciju i autoritarne tendencije koje prate njegovu vladavinu.
S druge strane političkog spektra, opozicija pokušava da se konsoliduje, iako duboko podijeljena. Demokratska partija (DP), predvođena bivšim premijerom Salji Berišom, udružila je snage sa nizom manjih partija u okviru tzv. Alijanse za veličanstvenu Albaniju, pokušavajući da ponudi alternativu umornom političkom monopolu SP-a. Beriša, koji je nedavno izašao iz kućnog pritvora zbog optužbi za korupciju, i dalje nosi ozbiljan teret međunarodnih sankcija i domaćih istraga, što mu značajno narušava legitimitet.
Jedan od ključnih trenutaka ovih izbora je i debi dijaspore u izbornom procesu. Više od 3,7 miliona građana s pravom glasa odlučivat će o sastavu 140-članog parlamenta, a po prvi put će i Albanci koji žive u inostranstvu moći utjecati na politički kurs zemlje. Ova odluka mogla bi imati snažan utjecaj na ravnotežu snaga, s obzirom na to da dijaspora često ima drugačiji pogled na unutrašnjopolitičke aktere i prioritete.
Kampanja Socijalističke partije bila je snažno fokusirana na simboliku evropskih integracija. Rama je pokrenuo kampanju 12. aprila na Trgu Skenderbeg, uz scenski dekor koji podsjeća na zastavu EU. Slogan "Albanija 2030. u EU" jasno odražava strategiju SP-a da se predstavi kao jedini garant evropske budućnosti zemlje. Međutim, analitičari upozoravaju da članstvo u EU zavisi od mnogo više od političkih slogana – to je tehnički proces koji zahtijeva duboke, suštinske reforme, naročito u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije, gdje Albanija i dalje zaostaje.
Opozicija pokušava da odgovori obećanjima o ekonomskom preporodu – Beriša je obećao povećanje prosječne plate na 1.200 eura i rast penzija za 20 posto. No, mnogi su skeptični, posebno imajući u vidu da su ključne figure opozicije same pod teretom korupcijskih optužbi. Iljir Meta, bivši predsjednik i Berišin saveznik, ostaje u pritvoru zbog sumnji na pranje novca i zloupotrebu položaja.
Pored SP-a i DP-a, na izborima učestvuju i brojne nove političke opcije koje pokušavaju probiti dvodecenijski duopol. Pokret Zajedno, sa jakim uporištem u građanskom aktivizmu, i Prilika, predvođena preduzetnikom Agronom Šehajem, nude svježe ideje, dok stranke kao što su Otadžbina, Albanija može, Evroatlantska koalicija i druge pokušavaju da privuku nezadovoljno biračko tijelo.
Zakonodavne izmjene uvedene pred izbore omogućile su preferencijalno glasanje, ali uz ključno ograničenje: trećina kandidata na listama ostaje zatvorena, što znači da partijsko rukovodstvo i dalje ima apsolutnu kontrolu nad dijelom parlamentarne strukture. Mnogi analitičari to ocjenjuju kao lažni iskorak prema demokratizaciji izbornog sistema.
U tom kontekstu, izbori u Albaniji predstavljaju više od pukog političkog nadmetanja – oni su ogledalo borbe između kontinuiteta i promjene, između institucionalnog autoritarizma i težnje ka reformama, između EU aspiracija i realnosti balkanskih političkih elita. Albanija je na raskrsnici – hoće li zadržati status quo ili napraviti radikalni zaokret, odlučit će birači na 5.050 glasačkih mjesta širom zemlje.
