Kćer skromnog nogometaša je ovjekovječila najljepše stranice povijesti sporta kojim se bavila. Mala Kabaeva, od 166 cm i 50 kg, “znala je osvojiti svijet, srca i medalje, prije nego se uživjela u vanserijsku sudbinu sa ljudima od moći i novca”
Céline Nony, autorica knjige “Alina, tajna ljubav Vladimira Putina, i najmoćnija žena Rusije”, bila je gimnastičarka, živjela je dugo u Rusiji i govori ruski. Novinarsku karijeru je započela 1996. kao dopisnica l’Equipea iz Moskve. Istog poslodavca ima i danas, a u svojstvu velike reporterke piše i za Elle.
POLITIČARKA I MILIONAŠICA
U knjizi, koja je objavljena sredinom septembra 2023. predstavila je nevjerojatnu Tatarku, Alinu Kabaevu (1983, Taškent), djevojčicu koja je u ritmičkoj gimnastici pobrala sve medalje na svijetu, sanjala da će postati holivudska glumica i imati puno djece. Završila je - ako je - sa biografijom političarke i milijunašice, k’o šipak prepunom tajni, “potpuno nestala iz javne sfere, da bi živjela u kulisama Kremlja, u sjeni Vladimira Putina, gospodara Rusije”. Osim što je sportašica, koja je učinila sve da postane svjetska zvijezda, imala je i puno sreće: dijametralna je suprotnost svjetske šampionke ritmičke gimnastike Elene Karpukine (1951), koja je provela prve dvije godine života u zatvoru Botirka, na sjeveru Moskve. Njena je majka bila žrtva Staljinovih čistki. Elena je na svoj način voljela domovinu: kad je završila sportsku karijeru, svoje je medalje darivala Muzeju posvećenom povijesti zloglasnog kazamata, gdje je rođena.
Alina je znala mudro odabrati ljude s kojima će napredovati, i u sportu i privatno. Nije je zbunio ni zgodni nogometni internacionalac, igrač Spartaka, Maksim Buznikin. Stanovali su u istom sportskom internatu u Novogorsku 2000. godine, dolazio joj je pjevati pod prozor, a kad je postizao golove, teleobjektivima je pokazivao T-shirt ispod dresa: na majici je bila isprintana Alinina fotka.
Otac Marat Vazikovič Kabaev (1961) je Tatarin, u čijoj se biografiji spominje Vasili Čapaev, po kojem se zvala jedna sarajevska ulica: Rusija nije nikada daleko od svoje prošlosti, ni refrena kojeg je intonirala svijetu. Marat je profesionalni nogometaš koji se pogubio između votke i lošeg društva. Roditelji su se razveli. Ženski dio familije, majka Liubov i sestra Lisana, napustile su Taškent. Majka je Ruskinja, nekadašnja uzbekistanska reprezentativka u košarci, bez formalnog obrazovanja. Liubov je neuništiva podrška: u Moskvi su stanovale u iznajmljenoj sobi, majka je čistila tuđe kuće i kuhala za gazde da bi finansirala kćerkinu karijeru. Poslije je, okretna, angažirana kao intendantica sportskog kluba u kojem je kćer trenirala. Alina se prepustila trenerici Irini Viner, neustrašivoj, utjecajnoj u svijetu međunarodnog sporta, poznatoj i po šamarima kojima je u javnosti kažnjavala svoje štićenice. Sa Alinom za to nije bilo potrebe: uvijek je bila nasmijana, savršeno kooperativna i krotka.
Otac se od 1998. više nije bavio sportom, ali je 2014. postao predsjednik Udruženja muslimanskih poduzetnika Ruske Federacije, dao ostavku 2016. i ustanovio Međunarodno udruženje Islamic Business, svečano inaugurirano u Moskvi. Kad su zbog rata u Ukrajini počele zapadne sankcije Putinu i njemu bliskim ljudima, pod njih su potpali Alina i svi njeni - osim oca. Alina je, preko svoje medijske grupacije NMG, požurila prva izraziti vruću podršku Putinovoj operaciji.
I Viner (Samarkand, 1948) je vodila računa o društvu: udala se za pet godina mlađeg Uzbekistanca Ališera Usmanova, predsjednika Međunarodne federacije mačevanja (od 2008. sve do 1. marta 2022, kad se nakon invazije na Ukrajinu povukao), čije su bogatstvo Amerikanci 2022. procijenili na 14,1 milijarde dolara. Usmanov je bio intimus predsjednika Vlade i SSSR-a Primakova, ali prethodno i osuđenik za korupciju. U zatvoru je proveo šest godina, pa je naprasno ‘opran’, sa obrazloženjem da su dokazi za krivicu falsificirani, a dossier kaznene evidencije je pobrisan.
Odmah nakon raspada SSSR-a, Viner i Usmanov su se potrudili ‘zaimati’. Nekadašnji mačevalac, fan “Tri mušketira” i proizvođač plastičnih vrećica, “koristeći slabosti jednih, potkupljivost drugih”, i neslućene nedorečenosti propalog režima, tajnim je službama prvo prijavio stranog agenta, koji mu se približio, i prometnuo se u njihovog suradnika, a onda se obogatio sticanjem rudnika i metalurških tvornica. Postao je savjetnik u nekoliko banaka i šef investicijskih fondova Gazproma, vlasnik sedam TV kanala, akcionar londonskog Arsenala, i vlasnik Pakhtakora, kluba iz Taškenta, u kojem je igrao Alinin otac. I dok Amerikanci i Rusi jedni drugima prebacuju ko je izmislio oligarhe, smetnuvši s uma da je to definirao još Aristotel prije 2.500 godina, Usmanov je njihovo oličenje: “osigurava ili reproducira bogatstvo ili moć, pretvarajući jedno u drugo”.
Irina Viner se u javnosti oduvijek rado pokazuje atraktivno odjevena, nerijetko sa šljaštećim šeširom, kojeg je specijalno za nju izradila firma Dolce i Gabbana, i na kojem je ogromnim srebrenim slovima izvezeno “Queen”. A Viner je vrlo umješna: za Alininu vježbu sa obručima bira posebnu muziku, od japanskih New Age autorā, kao Kitaro - čija je numera Caravansary završila kao melodija koju pušta Jelisejska palača kad je poziv na čekanju, što je Alinu nasmijalo, pa sve do uzbekistanskih folklornih melodija i opere Carmen: trenerica ju je odvela u Boljšoj, da pogleda balet sa Majom Pliseckajom. Uplela je tu i Desert Rose od Stinga, i Shark, remiksanu muziku Astora Piazzolle i Prinčev Question of U. U svakom slučaju, Alina je za par Viner-Usmanov kćer koju nisu imali, a za kojom su čeznuli.
A trenerica tvrdi da je ritmička gimnastika umjetnost, i da sportašice moraju drakonski gladovati kao i balerine. Uobičajeno: tri dana treninga se ne jede, osim male žlice kavijara za doručak, i pije se samo voda. I bez obzira na svu ljubav, Alina je zapamtila njene riječi: “Ako ne smršaš, ja ću te iscijediti vlastitim rukama, da ti izvadim mast iz tijela.” Neposredno pred takmičenja nekoliko suhih kajsija i oraha, par bobica grožđa, i to je sve.
Autorica knjige ima insajderske info: intervjuirala je Usmanova 2012, a Viner 2014.
Alina je pobijedila na europskom šampionatu 1998, 1999. je prvakinja svijeta, i tri godine poslije ponovno apsolutna europska prvakinja. Na naslovnicama je svih časopisa, postala je seks simbol i muza čuvenog švicarskog proizvođača satova Longines. Na svjetskom takmičenju u Japanu stekla je dva zlatna odličja. Viner joj je za nagradu kupila stan u Moskvi. Zaslužila je i zlatnu medalju na Ljetnjim olimpijskim igrama u Ateni.
Političku karijeru je počela prije nego je napustila sportske terene: već 2001, sa samo 18 godina, postala je članica Vrhovnog vijeća Putinove stranke Ujedinjena Rusija i dobila Orden prijateljstva. 2005. joj je uručen Orden za zasluge za domovinu. Članica državne Dume je postala 2007. i predsjednica gimnastičkog kluba legendarnog Gazproma. Potvrdu časti predsjednika Ruske Federacije dobila je 2013.
Putin je Alinu prvi put ugledao 8. juna 2001. u Kremlju, kad ju je odlikovao Ordenom prijateljstva, nakon bronzane medalje na Igrama u Sidneyu 2000. Alina “nije ponizna, i ne izgleda impresionirana” bivšim KGB-ovcem, zamaskiranom u predsjednika države, a odgovara mu vrlo spontano. Dočim njegova je fasciniranost ostala vidna i u Kremlju 2003. nakon svjetskog prvenstva, na kojem je Kabaeva nagrađena sa 4 zlatne medalje. Ponovno su se sreli 2004. nakon njene zlatne medalje na Igrama u Ateni. Svi su olimpijski prvaci pozvani, ali je zahvaljujući manevrima Irine Viner, samo Alina imala pravo na privatni razgovor. Susret 1. decembra 2007. bio je posljednji zajednički snimak, kad njihova bliskost nije promakla nikome.
Doduše, Putin si je izgradio imidž pobožnog čovjeka, zagovornika tradicionalnih familijarnih vrijednosti utemeljenih u pravoslavnoj crkvi, mada je uvijek isticao da “Voli ruske žene, jer su Ruskinje i talentirane” (nije greška u tekstu). Od te 2007. Alina više nikad nije viđena u pratnji muškog bića. Nakon nesretne romanse sa Gruzijcem Davidom Muselianijem, “banditom u odori kapetana moskovske policije i poslovnim čovjekom, blisko povezanim sa kriminalnim miljeom, što mu je davalo mogućnost voziti Mercedes coupé sport azurne boje, a Alinu okititi jednakim u srebrenoj nijansi, i finansirati život para na visokoj nozi, Alinina nova ljubav je otkrivena 2008. To se usudio tjednik Moskovski Korrespondent: Alina Kabaeva je zaljubljena u 31 godinu starijeg, oženjenog, Vladimira Putina!
Informacija je izazvala opću senzaciju, a pršti od suludih podataka: najavljuje skoro vjenčanje i pikantne pojedinosti o pripremama, mada je Putin uredno oženjen. Vlasnik Moskovskog Korrespondenta je oligarh Aleksandar Lebedev, doktor znanosti, bivši uposlenik KGB-a u sovjetskom veleposlanstvu u Londonu. Putin i Kabaeva su vijest negirali, Alina preko svog glasnogovornika, a Putin se oglasio sa Sardinije, gdje je boravio kod prijatelja Berlusconija, s kojim je dijelio sklonosti ka hedonizmu i bogatstvu: “Nema ni traga istine u tome. Uvijek sam prezirao one koji svoj slinavi nos zabadaju, a vlastite erotske fantazije projiciraju, u živote drugih. Društvo ima pravo znati kako žive ljudi na javnim funkcijama. Ali - ima granica.” FSB, državna tajna služba, izvela je premetačine uredā Moskovskog Korrespondenta, a njegov generalni direktor Artem Artemov je 19. aprila objavio zatvaranje lista “zbog finansijskih problema”. Autorica navodi da se “Lebedev uplašio da bi mogao postati meta”, poput Ane Politikovskaje. Autor članka o novoj Alininoj ljubavi živi u egzilu. Putin se razveo, doduše ciglih sedam godina poslije.
UZNEMIRUJUĆA KOINCIDENCIJA
Munjeviti društveni uspon Kabaeve izazvao je još više radoznalosti i podozrivosti. Najprije njen politički angažman, a onda imenovanje za predsjednicu upravnog vijeća NMG-a, ogromnog konzorcija koji podržava vlast, a u vlasništvu je Gazproma. “NMG posjeduje preko 60 TV kanala, stotinjak radio stanica, popularne dnevne novine kao Izvjestija i Sport-Express, filmske produkcijske studije, pakete satelita, internet platforme i ruske podružnice Sony Pictures, Discoveryja i Fox Networka. Ostvaruje godišnji promet od 30 milijardi rubalja i postavi bivšu gimnastičarku za predsjednicu javnog vijeća? Taj nadzorni organ uključuje kulturne radnike, političare i predstavnike poslovnog svijeta. Kabaeva je 2014. čak imenovana na čelo upravnog odbora zamijenivši nećaka Jurija Kovalčuka, koji je postao predsjednik. S tim u skladu je i plaćena. Ruski poslanici imaju mjesečna primanja oko 5.000 eura, što je značajno više od državnog prosjeka, procijenjenog na 450 eura, a Kabaeva zarađuje oko 9 milijuna eura godišnje.”
Putinovi prijatelji su prema Alini i njenoj familiji velikodušni: “Aleksej Miller, generalni direktor Gazproma, Alininoj je majci 2013. kupio stan u Moskvi, u ulici Ostoženka, jednoj od najskupljih na svijetu, gdje kvadratni metar košta 8% više nego na Petoj aveniji u New Yorku: 26.500 eura. Tu je na broju 7 živio Mihail Bulgakov, autor “Maestra i Margerite”. Tu su i uredi OUN-a, i drvena kućica, u kojoj je stanovala majka Ivana Turgenjeva, pretvorena u muzej”. Svi njeni su dobili astronomske plaće, stanove, raspolažu ogromnim luksuznim vilama u inostranstvu i često borave na jahti Šeherzada, usidrenoj u vodama Marine di Carrare u Italiji, čija posada radi za FSO, saveznu službu zaštite, koja bdije nad sigurnošću predsjednika Putina i njegove familije.
O vjenčanju Aline i Putina se i danas samo spekulira. Alina ponekad nosi vjenčani prsten, a nekad ne. Svijet stalno pita za njihovu zajedničku djecu, znajući da je bila tri puta noseća. Autorica navodi da je treći put vjerojatno nosila blizance ili bliznakinje. Alina o tome ne govori. Skoro sa sigurnošću se zna da je jedno dijete dječačić, što je njena objektivna prednost, budući da mačo Putin, sa svojom razvedenom gospođom, ima dvije kćeri.
Mada, autorica navodi da nije ni uputno ni bezopasno govoriti o Alininim trudnoćama, zbog “uznemirujućih koincidencija”. Natalia Thibaud Kondratieva, švicarska ginekologinja ruskog porijekla, 2015. je vodila Alininu trudnoću. 2019. je pozvana u Moskvu jednakim povodom. Čak se zatekla na vojnom défiléu u službenoj tribini na Crvenom trgu. U februaru ove godine njeno je ime spomenuto u dokumentarnom filmu o paru Kabaeva-Putin i njihovoj djeci, a četiri dana poslije, 24. februara 2023. Thibaud je pronađena mrtva u svojoj kući u Luganu: smrt pod nerazjašnjenim okolnostima. Autorica je oprezna: “Ne kažem da je ova smrt povezana sa Alininim trudnoćama, ali koincidencija je uznemirujuća.”
U oči upada i novac kojeg Alina zarađuje. “To je ekstravagantna zarada na nacionalnoj ljestvici, ali je daleko od one ruskih oligarha. Ali jednako kao i Vladimir Putin, prijavljuje niska primanja, a znatno je bogatija: stanovi, vile, dače, imanja... sve je prijavljeno na imena njenih bliskih, majke, sestre, čak i bake od 87 godina, koja posjeduje jedan od najvećih stanova na svijetu, triplex u luksuznoj rezidenciji u Sočiju, sa dvadesetak soba, 2.600 m², zlatom posvuda, umjetničku galeriju i bazen: dar Jurija Kovalčuka, glavnog akcionara Banke Rusija, koji se smatra glavnim Putinovim rizničarom.”
Alinino mjesto predsjednice NMG-a ne podrazumijeva mnogo rada za nju. Ali ona rukovodi grupacijom, jer je to vitalna karika Putinove propagande: glas moći.
U suštini, sav taj imetak je vlasništvo ruskih oligarha, kojima diriguje Putin. Dvorci, i planinska kuća u kojoj je boravila u Švicarskoj... ništa joj ne pripada u doslovnom smislu riječi. Sve je zamagljeno, kao i ostalo iz Putinovog privatnog života. Putin nije šampion transparentnosti.
Alina živi u Rusiji, najvjerojatnije u državnoj rezidenciji pored Novgoroda. 2020. joj je sagrađena ogromna kuća u tom kompleksu pored jezera Valdai. Nije podnosila stil Louis XIV, koji je krasio ogromni dvorac kojeg je predsjednik sagradio za svoju bivšu gospođu. Alina se kreće isključivo u pratnji bliske straže, koju čini petoro ljudi, od kojih njene dvije rođake, na platnom spisku predsjednikovih prijatelja. Sočan podatak: Putin ne voli avion, i do ove rezidencije, na udaljenosti od približno 400 km od Moskve, putuje u blindiranom vagonu tajnom željezničkom prugom, sagrađenom samo za njega.
A citiram knjigu: “Dva tjedna nakon izbijanja invazije Ukrajine, pogledi paparazzija su se usmjerili ka Švicarskoj. Prema više izvora, nekadašnja šampionka boravi u luksuznoj planinskoj kući, sa svojom djecom, na obalama Lugana i pod neposrednom bliskom zaštitom. Njeno prisustvo se ne dopada svima. ‘Spojite Evu Braun i njenog Fürera’, stoji u tekstu on-line peticije, koja zemlju primateljicu optužuje za saučesništvo: ‘Uprkos aktualnom ratu, Švicarska je i dalje dom saučesnici Putinovog režima.’ Otrovan tekst poredi Kabaevu sa Hitlerovom ljubavnicom, ljubimicom ludog diktatora i ratnog zločinca. Prevedena na njemački, engleski i francuski, peticija je zahtijevala istjerivanje Kabaeve, a prikupljeno je 65.000 potpisa. Švicarski Federalni odjel za pravdu i policiju uzalud je tvrdio da Kabaeva ne boravi u kantonu Ticino - niko nije povjerovao.”
Bivša Putinova gospođa Ljudmila je dugo vremena živjela u Francuskoj. Jedna njihova kćer se udala za Nizozemca i živjela u njegovoj domovini, ali svi su vraćeni u Rusiju. Autorica navodi da je Putin 2003. sa Svetlanom Krivonogik dobio izvanbračnu kćer, sada studenticu, koja nosi prezime Vladimirovna. Pandora Papers su otkrili da je preko noći postala milijunašica: vlasnica je stana u Monaku, drugog na obalama Neve, nekretnine u Sankt Petersburgu...
Svi članovi familije Putin, javni i oni drugi, morali su se vratiti u domovinu. Putin je predmet međunarodnih sankcija: imanja su oduzeta, i bankovni računi blokirani. Sankcije se odnose i na Alininu familiju, čak i na baku.
Autorica je navela da u moru tajnovitosti postoji teoretska mogućnost da je priču u vezi sa Alinom plasirala Savezna služba bezbjednosti, FSB, da bi Putin ostavio dojam vječito mladog alfa muškarca, koji može voditi paralelni život sa 31 godinu mlađom gospođom. Ali, autorica ne vjeruje u to, a argument za njenu podozrivost je munjevit društveni uspon Aline Kabaeve, što se može objasniti samo istinskim “emotivnim vezama sa predsjednikom”.
Produžena ruka predsjednikove propagande je nakon isključenja ruskih sportista, zbog invazije na Ukrajinu, u Sport Expressu poručila: “Nikada nije bilo takve sramote u povijesti svjetskog sporta. Međunarodne vlasti nisu iz takmičenja isključile nijednu zemlju koja je učestvovala u uništavanju života stotina hiljada civila u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji...”
Za kraj, autorica prenosi Alinine riječi: “Familija je za mene najsvetija stvar na svijetu. I djeca će uvijek biti moj prioritet, kao što je to bilo za moju majku. Kad smo sestra i ja bile male, brinula se za nas, pospremala kuću, podgrijavala jelo da bude toplo kad se otac vrati sa treninga. Nije važno što njihov brak nije potrajao. Zahvalna sam za orijentalno vaspitanje koje sam dobila i to je inspiracija za mene. Čak i jaka žena, koja ima uspjeha, mora razumjeti da je muškarac vitalno jezgro. Gdje bismo bili bez muškaraca?” To je Alinin izbor. Ima li nešto dirljivo u ovome?
”Tokom karijere, i u privatnom životu, Alina je znala izaći na kraj sa olujama u svojoj zemlji” - nakon preseljenja iz Taškenta u Moskvu i sticanja državljanstva RF-a, izjavila je: “Manje se osjećam Ruskinja, nego Moskovljanka, ali Taškent mi nedostaje. Spominje se ljubomora, jer predstavljam drugu zemlju. A ponosna sam Uzbekistanka i cijeli svijet zna gdje je moja domovina.”
Odgovarajuću sredinu je znala naći i kad je najnovija ruska moda u pitanju: iz, kako mi kažemo miješanog braka, nije odgojena u vjeri, i nikada nije učestvovala u velikoj misi koju pravoslavci obilježavaju 6. januara. “Ali 30. avgusta 2000. se ukrcala u jedan od šest autobusa koje su za olimpijsku ekipu iznajmile vlasti da ih odvezu u Crkvu Presvetog Trojstva, na službu molitvi pred odlazak sportista u Sidney. A onda je, tik pred odlazak na Igre u Atenu, odabrala biti krštena prema pravoslavnom obredu.”
PUNO EGA, SILE I MAŠINERIJE Kćer skromnog nogometaša je ovjekovječila najljepše stranice povijesti sporta kojim se bavila. Mala Kabaeva, od 166 cm i 50 kg, “znala je osvojiti svijet, srca i medalje, prije nego se uživjela u vanserijsku sudbinu sa ljudima od moći i novca”.
Mislim da je priča o Alini - priča o Putinu. I da tu ima manje ljubavi, a puno ega, sile i mašinerije. I ne vjerujem baš da je Alinu iko pitao šta voli. Na drakonske mjere se naučila od malena.
Autorica navodi: “Upoznala sam je kad je bila djevojčurak, preslatka, nasmijana, nikada ne bih pomislila da se njen život može pretvoriti u sjenu. Preko noći je 2014. istinska zvijezda, sa naslovnica svih magazina, pozivana u sve moguće emisije, koja je sanjala biti filmska glumica, nestala sa radara.” Da nisu mutni poslovi - bilo bi joj mjesto na javi, ili makar u bajci sa sretnim završetkom. A ovako, kao u refrenu Igre Slova “Sada pleše iza nevidljivih vrata”.
