Vojna doktrina, strategija koja prezire Evropu, prijeti Latinskoj Americi i postavlja pitanja o Aziji
Svijet se navikava na iznenađujuće vijesti iz Washingtona, ali nova Strategija nacionalne sigurnosti (NSS) Trumpove administracije, neočekivano objavljena preko noći 4./5. decembra na službenoj web stranici Bijele kuće, izazvala je posebnu paniku među savezničkim zemljama, posebno u Evropi.
Po prvi put, u tako strateškom dokumentu, SAD jasno mijenjaju svoje globalne prioritete u smjeru koji se smatra ne samo suprotnim transatlantskoj struji, već i neodgovornim po sadržaju i formi.
U dokumentu od 32 stranice, Trumpova administracija opisuje masovne migracije kao najveću prijetnju Zapadu, obećavajući ne samo jačanje američkih granica već i podršku desničarskim populističkim strankama u Evropi koje promoviraju istu agendu. Rusija se uopće ne spominje kao prijetnja. Mnogim evropskim diplomatama ovo zvuči kao skrivena poruka za legitimizaciju ruske sfere utjecaja na Starom kontinentu.
U tom kontekstu, Trumpov nedavni prijedlog da se zamrznuta ruska imovina iskoristi za obnovu trgovinskih odnosa između Evrope, Ukrajine i Rusije doživljava se s velikom sumnjom. Ideja da bi Evropa nastavila uvoziti rusku energiju, u vrijeme kada je Kremlj tu zavisnost loše iskoristio 2022. godine, ozbiljno potresa jedinstvo Zapada.
Dok je za Aziju i Kinu dokument blaži u poređenju s onim iz 2017. godine, nova tačka napetosti javlja se na zapadnoj hemisferi.
NSS upozorava na preraspoređivanje američkih trupa kako bi se održala američka dominacija u vlastitom dvorištu, što je otvoreni povratak staroj Monroeovoj doktrini, koja se sada naziva "Donroe" u čast Donalda Trumpa.
U Latinskoj Americi, gdje su američke intervencije u 20. stoljeću ostavile duboke ožiljke, ovo vjerovatno neće biti dobro prihvaćeno. Ali Trump je to učinio principom: Amerika za Amerikance, isključujući tradicionalni pristup multilateralnih saveza.
U Aziji, dokument je manje agresivan prema Kini nego Trumpov prvi NSS. Uoči planiranog samita u aprilu s predsjednikom Xi Jinpingom, strategija izgleda favorizira trgovinsku stabilnost nad geopolitičkom konfrontacijom.
Dokaz: SAD će dozvoliti Nvidiji da izveze jedan od svojih najnaprednijih čipova u Kinu, što je značajan ustupak u tehnološkoj utrci koji signalizira izražen, možda privremeni, pragmatizam. Međutim, SAD potvrđuju svoju posvećenost odbrani Tajvana, iako mnogi analitičari pitaju: koliko ova garancija vrijedi u praksi, ako sam lider nije posvećen?
Dokument je također pojačao strahove da bi nova Trumpova administracija zaista mogla pomaknuti američku vanjsku politiku u ovom smjeru. U Washingtonu se spekulira da bi najpro-savezničkije ličnosti Amerike, poput državnog sekretara Marca Rubia, mogle otići u narednim mjesecima. Radikalnije ličnosti iz MAGA-e su u porastu. Međutim, neka ograničenja će i dalje postojati: Kongres je i dalje skeptičan, a obavještajne agencije ili vojni lideri vjerovatno neće podržati ishitrene promjene.
Sam dokument, pripremljen na neorganizovan način i bez jasnog učešća svih nivoa administracije, sugeriše da još uvijek nije riječ o konsolidovanoj viziji. Štaviše, predsjednik Trump, kada je 8. decembra upitan o dokumentu, često se činio neupućenim u njegov sadržaj.
S obzirom na njegovu reputaciju čestih promjena politika i transakcijskog pristupa politici, niko se ne može osloniti na dokument koji vjerovatno uopće nije pročitao. Ali, kako često kažu u Washingtonu: nada nije strategija. Stoga bi se američki prijatelji trebali pripremiti za najgore .
