Sjedinjene Američke Države nikada nisu bile bliže oružanom sukobu s Venecuelom, a kao razlog se navodi borba protiv trgovine drogom.
SAD su gomilale trupe
Američka vojna aktivnost na Karibima intenzivirana je u augustu, kada je administracija Donalda Trumpa rasporedila pomorsku i zračnu grupu od 16.000 pripadnika za provođenje operacija protiv narkotika. Snage uključuju osam površinskih brodova, nuklearnu podmornicu, borbene avione, nosač aviona Gerald R. Ford... To je najveća vojna koncentracija u regiji od 1962. godine i Kubanske raketne krize.
CIA već neko vrijeme provodi tajne operacije u Venecueli, zemlji koja ima dobre odnose s Rusijom i Kinom, a ujedno ima i najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, 303 milijarde barela, više od Saudijske Arabije i Irana.
Optužbe za "vansudska ubistva"
Opravdanje američkog predsjednika Donalda Trumpa za ovu agresivnu akciju je da je Venecuela centar za trgovinu drogom i da je snabdijevanje američkih potrošača drogom ekvivalentno oružanom napadu na SAD.
Najmanje 65 ljudi je već ubijeno u 15 američkih napada na brodove u Karibima i Pacifiku. Američki napadi na brodove nisu borba protiv droge , već "vansudska ubistva", rekao je visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Türk.
Ljudi bivaju ubijani zbog sumnje da njihovi brodovi prevoze drogu, bez odobrenja Kongresa.
Madurova uloga u kartelu?
SAD su 2020. godine optužile venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura za "narkoterorizam", nudeći nagradu od 15 miliona dolara za informacije koje bi dovele do njegovog hapšenja (sada je ta nagrada 50 miliona dolara).
Svjetski mediji uglavnom vjeruju da je promjena režima pravi američki cilj. Amerika cilja na Madura jer je povezan s Kartelom de los Soles, mrežom navodno korumpiranih vojno-sigurnosnih struktura za koje SAD tvrde da štite tranzit kokaina i drugih ilegalnih poslova.
Prema istraživanju InSight Crimea , ovaj kartel nije vertikalno integrirana organizacija za trgovinu drogom, već hibridni kriminalni sistem upravljanja u kojem je trenutni režim stvorio saveze s kriminalnim akterima.
"Kartel je izmišljotina. Svaki put kada ih neko uznemiri, oni tu osobu postave na čelo kartela", rekao je u augustu Diosdado Cabello, ministar unutrašnjih poslova i pravde Venecuele. Stručnjaci koje je konsultovao BBC Mundo kažu da se istina o kartelu nalazi negdje između dvije verzije, američke i venecuelanske.
Ko je Maduro? Ljevičar koji je uništio zemlju
Autoritarni ljevičar Maduro je predsjednik od 2013. godine, naslijedivši Huga Cháveza na mjestu potpredsjednika i tijesno pobijedivši na reizboru. Prošle godine je zadržao predsjedničku funkciju nakon izbora koje su nezavisni posmatrači proglasili namještenima.
Nekada jedna od najprosperitetnijih zemalja Latinske Amerike, Venecuela je u posljednjoj deceniji prošla kroz drastične promjene.
Madurova vladavina obilježena je ekonomskim kolapsom (BDP je pao za preko 60% u prvim godinama) i godinama hiperinflacije. Prema World Visionu , 7,8 miliona ljudi je pobjeglo iz zemlje zbog nedostatka vitalnih resursa poput hrane, lijekova i električne energije.
Ekonomisti kažu da je pad Venecuele najveći pojedinačni neratni ekonomski kolaps u najmanje 45 godina. NY Times piše da je kolaps venecuelanske ekonomije nadmašio kolaps Zimbabvea pod Robertom Mugabeom ili katastrofalni kolaps Kube 1990-ih.
Iako Caracas za to krivi "ekonomski rat" i američke sankcije, većina analitičkih pregleda pripisuje krizu kombinaciji domaćih politika i kolapsa naftnog sektora zemlje.
Koliki je udio Venecuele u uvozu droge u SAD?
Da li je Venecuela zaista odgovorna za toliku količinu droge koja završi na američkom tržištu? Izvještaj američke Uprave za suzbijanje droga iz 2025. godine kaže da 84% kokaina zaplijenjenog u SAD-u dolazi iz Kolumbije, a odjeljak o kokainu spominje druge zemlje, ali ne i Venecuelu.
Glavne krijumčarske rute za SAD vode duž pacifičke obale, preko Paname, Kostarike, Gvatemale i Meksika, dok se Karibi i zračne rute iz Venecuele sve više koriste za pošiljke u zapadnu Afriku i europske luke.
Što se tiče smrtnosti u SAD-u, ključna je sintetička droga fentanil, koja pretežno ulazi preko Meksika. New York Times piše da Venecuela praktično nema nikakvu ulogu u proizvodnji ili krijumčarenju fentanila. Ova droga se gotovo u potpunosti proizvodi u Meksiku uz upotrebu hemikalija uvezenih iz azijskih zemalja, uključujući Kinu.
Maduro je ponudio Trumpu ogromno bogatstvo Venecuele
Venecuelanska vlada je saopštila da su sve akcije SAD-a usmjerene na svrgavanje trenutnog rukovodstva Venecuele s krajnjim ciljem otimanja njenih naftnih resursa.
Venecuela trenutno proizvodi oko milion barela nafte dnevno, tri puta manje nego na početku Chavezove ere. Većina izvoza ide u Kinu, osim malih količina koje u Sjedinjenim Državama prodaje američka korporacija Chevron.
Prema pisanju New York Timesa, Trump je odbio Madurovu ponudu za pristup bogatim naftnim rezervama Venecuele u zamjenu za održavanje vlasti u zemlji.
Maduro je američkim kompanijama ponudio dominantan udio u trenutnim i budućim naftnim i zlatnim projektima, privilegovane ugovore i preusmjeravanje izvoza sirove nafte iz Kine u SAD. Osim toga, Caracas bi ograničio energetske i rudarske veze s Kinom, Iranom i Rusijom.
Trump odbija, drži se Rubiove linije
Administracija Donalda Trumpa odbacila je sporazum, nazivajući Madurovu vladu "narkoterorističkim kartelom". Sagovornici New York Timesa tvrde da je Maduro pristao smanjiti ekonomske veze s Moskvom i Pekingom jer je procijenio da je to cijena izbjegavanja mogućeg američkog vojnog udara.
Umjesto toga, njegova administracija se u potpunosti posvetila kampanji koju predvodi državni sekretar Marco Rubio kako bi se Maduro prisilio da ode s vlasti.
Rubio, sin antikomunističkih imigranata iz predrevolucionarne Kube, dugo je kritikovao Madura zbog njegovih veza s Kubom i odbijanja da prekine ekonomske veze s Rusijom i Kinom. Prema analitičarima, Rubio također želi usporiti rastuće ekonomske veze Latinske Amerike s Kinom.
Spomenimo i da je Maduro tražio pomoć od Rusije, Kine i Irana nakon gomilanja američkih snaga u Karipskom moru. The Conversation izvještava da bi se američki pritisak na Venecuelu mogao obiti o glavu Washingtonu, dijelom i zbog Madurovih moćnih prijatelja u inostranstvu.
FP: Cilj je ostvariti san o svrgavanju kubanske vlade
U svojoj analizi, Foreign Policy vidi i širi geopolitički interes SAD-a u Venecueli. Navode da je cilj svrgnuti Madura s vlasti, a zatim, prekidom dotoka venecuelanske nafte Kubi, ispuniti višedecenijski san republikanske desnice o svrgavanju kubanske vlade.
U analizi se također navodi da bi napad udaljio druge južnoameričke zemlje od SAD-a i približio ih Kini, ali i da bi vojni sukob s Venecuelom dodatno destabilizirao regiju i izazvao novi val migracija.
Maduro očigledno shvata prijetnju ozbiljno
Ono što je započelo kao kampanja za sprječavanje dolaska droge do američkih obala sve više poprima karakteristike pokušaja svrgavanja Madura. Ostaje da se vidi hoće li doći do oružanog sukoba i kojeg će intenziteta biti, ali već je jasno da čak i bez direktne vojne akcije, sama prijetnja donosi rezultate.
Pod pritiskom, Maduro pokušava ponovo otvoriti kanale prema Zapadu, ustupiti pristup ključnim resursima, ali i pokazati spremnost da smanji odnose sa zemljama koje SAD smatraju geopolitičkim protivnicima.
