
Američki zaokret prema Evropi: Šta Balkan može očekivati?
Administracija Donalda Trumpa pokrenula je značajnu promjenu u odnosima sa Evropom, što će se neminovno odraziti i na zapadni Balkan. Najava uvođenja carina Evropskoj uniji i spekulacije o teritorijalnim ambicijama, poput pokušaja pridobijanja Grenlanda, signaliziraju novu fazu u američkoj spoljnopolitičkoj strategiji.
Do sada su SAD, u određenoj mjeri, koordinirale svoj pristup Balkanu s Evropskom unijom, podržavajući evropske integracije država regiona i snažno insistirajući na NATO proširenju. Međutim, taj period izgleda dolazi kraju. Washington sve više naglašava kako je previše finansijski angažovan u evropskoj sigurnosti, dok istovremeno dozvoljava EU da ostvaruje značajan trgovinski suficit u odnosu na SAD.
Nova realnost mogla bi dovesti do smanjenja američkog uticaja na Balkanu, čime bi regija bila prepuštena političkim procesima unutar EU, bez dosadašnje korektivne uloge Washingtona. Ako dođe do smanjenja američkog angažmana, postoji mogućnost da politika prema Balkanu bude prebačena na autopilot, bez većih intervencija iz SAD-a. Osim toga, zaoštravanje odnosa s Briselom moglo bi podstaći EU da redefiniše svoj pristup i osnaži vlastite inicijative, što bi se direktno reflektovalo na Bosnu i Hercegovinu i širi region.
Očekuje se da će ekonomske posljedice nove američke politike biti vidljive i u BiH. Iako se zemlja neće suočiti s direktnim trgovinskim barijerama iz SAD-a, promjene u odnosima između EU i Amerike mogle bi uticati na priliv stranih investicija, stabilnost budžeta i projekte koje finansira EU. Posebno bi moglo doći do smanjenja finansijske podrške iz vanjskih izvora, što bi moglo pogoditi institucije koje su do sada imale koristi od američkih fondova.
U novonastalim okolnostima, postavlja se pitanje da li će EU biti u stanju da preuzme vodeću ulogu na Balkanu i održi posvećenost ranije zacrtanom putu proširenja. Ako ne dođe do konkretnog angažmana Brisela, regija bi mogla ostati u zapećku evropske politike, što bi dodatno zakomplikovalo ionako složene unutrašnje odnose.
S obzirom na trenutnu neizvjesnost, Balkan će se morati osloniti na vlastite resurse i strategije, umjesto da očekuje rješenja iz vanjskih centara moći. Ključno pitanje ostaje – hoće li EU uspjeti da odigra aktivniju ulogu ili će njena politika prema Balkanu ostati neodređena i nesistematična, što bi dodatno produbilo regionalne nestabilnosti?