Amir Gross Kabiri, čovjek koji se pojavio u Mostaru kao tobožnji spasilac ugašenog giganta „Aluminija“, u proteklih pet godina izgradio je mrežu moći koja prelazi okvire biznisa i ulazi u samu srž politike, vjere i međunarodnih odnosa.
Pod krinkom konsolidacije i ulaganja, Kabiri je preuzeo ono što je ostalo od Aluminija, hiljade radnika ostavio bez posla, a sebi obezbijedio milionske profite – i to sve uz zaštitu Dragana Čovića i političkog aparata HDZ-a BiH.
Već tada, hvalio se u neformalnim krugovima da za razliku od Dodika i njegovih saradnika, Čović nikada neće završiti pod američkim sankcijama – pa samim tim neće ni on, jer njegov biznis model funkcioniše isključivo u simbiozi s HDZ-ovim vrhom.
Biznis paravan i „poklonjeni“ Aluminij
Kabiri se predstavio kao investitor, a zapravo je preuzeo resurse koji su još donosili profit. Pogoni koji su nekad hranili hiljade porodica u Hercegovini danas su dati u zakup njegovoj firmi, dok je država – iako vlasnik 44% kapitala – svedena na nijemog posmatrača. Vlasništvo je brzo izmješteno na „M.T. Abraham Group“ registrovanu u Panami – što jasno pokazuje pravu prirodu posla. Registracija u ofšor zoni nije slučajnost, već standardna šema sakrivanja profita, porijekla novca i stvarnih tokova kapitala.
Kabiri je tvrdio da je investirao 30 miliona KM, a realnost pokazuje sasvim drugi scenarij. Godine 2022. „Aluminij industrija“ prijavljuje više od milijardu maraka prometa i 55 miliona dobiti, da bi već naredne godine prihod pao na 187 miliona, a dobit na mizernih pola miliona. Takvi oscilirajući rezultati, iza kojih se kriju izvlačenja profita i manipulacije, jasno govore da je riječ o poslovnom modelu koji služi za pranje novca, a ne za dugoročni razvoj.
Političko zaleđe i Čovićeva zaštita
Svaki pokušaj da se preispita legalnost Kabirijevih aranžmana biva ugušen u startu. Kada je federalni premijer Nermin Nikšić najavio provjeru njegovih poslovnih poteza, cijela priča je ubrzo utihnula – očito nakon signala iz HDZ-a da „ne talasa“. Tužilaštva šute, Vlada FBiH šuti, nadzorni organi ne rade svoj posao. Umjesto toga, Kabiri bez ikakvih prepreka dobija produženje najma na novih deset godina, iako nikada nije jasno prezentirano koliko je poštovao obaveze iz postojećeg ugovora, da li je plaćao adekvatan zakup i šta se tačno proizvodi unutar zatvorenog kruga Aluminija.
Izrael, simbolika i zloupotrebe
Kabiri je u Mostaru stvorio mali „eksteritorijalni Izrael“. Krug Aluminija obasipan je izraelskim zastavama, dok u gradu organizuje obilježavanja izraelske nezavisnosti, i to u trenutku kada izraelske trupe ubijaju i izgladnjuju Palestince. Vatromet, osmijesi i druženje sa HDZ-ovim kadrovima, predvođenim Draganom Čovićem, predstavljaju degutantnu predstavu kojom Kabiri zapravo testira koliko daleko može ići u provociranju javnosti u BiH.
Njegova uloga ne završava na biznisu. Postaje predsjednik Jevrejske opštine Mostar, član odbora Konferencije evropskih rabina i ključna karika za „jačanje veza s Izraelom“ – iako njegova „Privredna komora Izraela u BiH“ nije nikakav zvanični projekt države Izrael, već obično udruženje građana. Pored toga, Kabiri se nameće i kao „trener iz sjene“ NK Zrinjski, čime ulazi i u sportsku sferu. Ukratko, on gradi paralelni sistem uticaja koji obuhvata privredu, politiku, religiju i sport.
Ruski trag i savezništva s Dodikom i Čovićem
Dok se predstavlja kao spona sa Izraelom, Kabiri u praksi sarađuje s Rusijom. Tokom agresije na Ukrajinu, njegovo poslovanje s ruskim kompanijama donijelo je toj zemlji stotine miliona maraka pomoći za održavanje ekonomije. Upravo tu je našao idealne saveznike u Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, dvojici političara koji otvoreno održavaju bliske veze s Moskvom.
Priča o antisemitizmu kao dimna zavjesa
Kad god se otvore pitanja o njegovom poslovanju, Kabiri vadi staru kartu – antisemitizam. Slučajevi sa šalovima u bojama izraelske zastave, prijetnje upućene liderima jevrejske zajednice u Sarajevu, afere oko otkazivanja rabinskih skupova – sve to on koristi kako bi sebe prikazao žrtvom, a Bosnu i Hercegovinu leglom mržnje. Time sebi osigurava dodatnu zaštitu sa Zapada i prostor da izbjegne suštinska pitanja o kriminalu i mutnim poslovima.
Ali upravo je Menachem Z. Rosensaft, jedan od najuticajnijih ljudi Svjetskog jevrejskog kongresa, opisao Kabirija riječima koje ga raskrinkavaju: „Luta kroz bh. politički pejzaž kao Godzila na steroidima u trgovini porculana, rušeći sve pred sobom, a njegov cilj nije zaštita jevrejske zajednice već konfrontacija radi konfrontacije.“
Pitanja bez odgovora
Ko je dao saglasnost na produženje najma Aluminija?
Da li je ikada urađena revizija ugovora i visine najma?
Gdje su završile milijarde koje su prošle kroz „Aluminij industriju“?
Zašto Vlada FBiH kao suvlasnik šuti?
Šta se tačno proizvodi i izvozi iz Mostara, pod zastavama Izraela i pod zaštitom HDZ-a?
Kabiri se predstavlja kao filantrop, investitor, zaštitnik jevrejske zajednice i mostarski mecena. U stvarnosti, on je tipičan primjer tranzicijskog predatora – čovjek koji se uvukao u sve pore sistema, kupio zaštitu političkih elita i iza kulisa gradi carstvo na kostima radnika i tišini institucija.
