Anel Ahmedhodžić, trenutno jedan od ključnih igrača Feyenoorda, prvi put je javno progovorio o turbulentnom razdoblju provednom u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, koje mu i danas ostavlja emotivne ožiljke.
U ekskluzivnom razgovoru za holandski „De Telegraaf“, defanzivac je otvoreno ispričao razloge svog raskida s nacionalnim timom, razotkrivajući probleme koje je dugo nosio u sebi.
„Nisam mogao podnijeti amaterski pristup i političke odluke u reprezentaciji“, započeo je Ahmedhodžić, ističući da je situacija često bila haotična i nedefinirana. „Ponekad sve djeluje u redu, ali u drugim trenucima vidiš koliko je sve neprofesionalno. Selekcija igrača često nije imala veze s realnim nastupima na terenu, a odluke su se donosile po nejasnim kriterijima.“
Posebno je kritikovao rad medicinskog osoblja saveza, za kojeg tvrdi da je ponekad bio i opasan po njegovu karijeru. „Imao sam povredu mišića, a moj klub je jasno rekao da ne mogu igrati. Ipak, pozvali su me i natjerali da sprintam dvadeset puta. Poslije toga sam morao pauzirati mjesec dana. Umjesto magnetne rezonance, rekli su da je dovoljan ultrazvuk.“
Raskid s reprezentacijom eskalirao je neposredno prije utakmice Lige nacija protiv Nizozemske u Rotterdamu. Ahmedhodžić je odlučio ostati u Engleskoj kako bi obavio potrebne pretrage i izbjegao dodatne komplikacije. „Znao sam da bih, ako budem igrao, riskirao dugu pauzu. Nakon razgovora sa selektorom i direktorom saveza dogovorili smo se da se vratim u Englesku. No čim sam sletio, nastao je pravi haos. Stotine poruka prijatelja i porodice, svi su pitali zašto selektor tvrdi da sam odbio igrati za svoju zemlju.“
Situacija je dodatno eskalirala kada su napadi usmjereni i na njegovu suprugu, a najveći šok doživio je u kontaktu s ocem: „Umjesto da mi povjeruje, rekao je: ‘Anel mi više nije sin, njegova žena se bavi crnom magijom.’ Bio sam šokiran. To je dodatno pogoršalo cijelu situaciju.“
Nakon 24 nastupa za BiH, Ahmedhodžić je odlučio staviti tačku na priču o nacionalnom timu i fokusirati se na karijeru u Feyenoordu. „Na svom prvom nastupu osjetio sam trnce po cijelom tijelu dok je svirala himna. Želio sam predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu i fokusiran na budućnost.“
Na kraju, Ahmedhodžić je podijelio i ličnu refleksiju o tome kako želi odgojiti svoju djecu: „Ako moji sinovi jednog dana budu fudbaleri, nikada ne bih postupio kao moj otac.“
