Tragična smrt dugogodišnjeg direktora KBC-a Zagreb, Ante Ćorušića, otvara brojna pitanja o pritiscima, političkoj pozadini i atmosferi u kojoj je radio, a koja je mogla doprinijeti njegovom navodnom samoubistvu.
Iako su prvi izvještaji sugerisali prirodnu smrt, obdukcijski nalazi ukazuju na ozljede glave kao uzrok smrti, bez dokaza o moždanom ili srčanom udaru. Šokantni detalji otkrivaju kako je Ćorušić već ranije pokušao skočiti s prozora bolnice, ali su ga tada suradnici uspjeli spriječiti. Nažalost, nedostatak podrške i odgovarajuće psihološke pomoći čovjeku koji je navodno već prolazio kroz depresivne epizode ostavio ga je bez ikakve zaštite od očigledno teških unutarnjih i vanjskih pritisaka.
Ova tragična priča dobiva još dublju dimenziju kroz informacije o pritiscima koje je Ćorušić trpio zbog imenovanja na pozicije unutar KBC-a, konkretno oko izbora ravnatelja Petrove bolnice. Ime koje se pojavljuje kao potencijalni kandidat kojem su išle političke naklonosti je Mislav Herman, uticajan član zagrebačkog HDZ-a i blizak suradnik premijera Andreja Plenkovića.
Prema tvrdnjama izvora bliskih vladi, Ćorušić se odupirao pritiscima i nije htio slijediti političke direktive koje bi Hermana postavile na čelnu poziciju u Petrovoj bolnici. Upućeni tvrde da je i sam premijer Plenković, čija je vlada imala jasan interes u ovom postavljenju, osobno intervenisao u odluke, čime se u najmanju ruku igrala opasna politička igra na rubu zloupotrebe položaja.
Ako bi se ispostavilo da su politički pritisci izravno pridonijeli Ćorušićevim osobnim previranjima, implicacije bi bile ozbiljne, ukazujući na sustav u kojem se pozicije u javnim institucijama sve više osvajaju političkim utjecajem, često preko leđa struke. Upravo zbog toga neki izvori bliski Ćorušićevoj obitelji ministru Viliju Berošu navodno nisu dopustili prisustvovanje sahrani, što šalje jasnu poruku vladajućoj eliti.
U ozračju korupcije i nedodirljivosti, glasovi koji traže transparentnost i odgovornost sve su glasniji, dok slučaj Ćorušić poprima obrise simboličkog otpora sustemu u kojem politička moć nadjačava ljudsku cijenu.
Pitanje ostaje – koliko daleko su pojedinci u sustemu spremni ići da zaštite vlastite interese?
