Upis djece u prvi razred osnovne škole, na teritoriji Republike Srbije, počeo je 1. aprila i traje do 31. maja tekuće godine.
Tim povodom dr. Misala Pramenković, predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća, pozvala je Bošnjake da svoju djecu upišu na nastavu na maternjem bosanskom jeziku.
"Pravo na obrazovanje na maternjem jeziku je garantirano Ustavom i zakonima Republike Srbije i naša je obaveza da to pravo iskoristimo. Jezik je osnova identiteta jednog naroda. Obrazovanjem na bosanskom jeziku naša djeca uče o svojoj kulturi, tradiciji i običajima, izrastaju u zdrave i svjesne pojedince koji vole svoje i poštuju tuđe", kazala je dr. Pramenković u saopćenju Vijeća i pozvala direktore i nastavnike da nesmetano osiguraju roditeljima ostvarivanje prava školovanja djece na bosanskom jeziku.
Iz Ministarstva pozivaju nacionalne manjine da realiziraju svoje pravo
Oglasili su se i iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Vlade Republike Srbije i podsjetili nacionalne manjine, u koje spadaju i Bošnjaci, da "imaju pravo svoju djecu upisati u razrede u kojima se nastava izvodi na njihovom maternjem jeziku".
Dalje u saopćenju Ministarstva stoji:
"Republika Srbija je u svom vasspitno-obrazovnom sistemu obezbjedila, osim na srpskom jeziku, i cjelokupno obrazovanje na maternjem jeziku - od vrtića završno sa srednjom školom - na osam jezika nacionalnih zajednica: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rusinskom, rumunskom, slovačkom i hrvatskom jeziku. Ono se ostvaruje u mjestima u kojima živi značajan procenat pripadnika ovih zajednica", stoji u saopćenji Ministarstva.
Nastava na bosanskom jeziku u selu Ljeskova kod Tutina od 2013. godine
Bošnjaci u Srbiji pravo na nastavu na bosanskom jeziku počeli su provoditi 2013. godine, najprije kao svojevrsni eksperiment u Osnovnoj školi "Ibrahim Bakić" u selu Ljeskova u Tutinu. Bio je to prvi zvanični čas na bosanskom jeziku na prostoru Sandžaka od njegove zabrane 1907. godine.
Proces implementacija prava na nastavu na maternjem jeziku, prava koje su dobile nacionalne manjine u Srbiji, pa i Bošnjaci, nije jednostavan. Trebalo je educirati obrazovni kadar, a to je proces koji mora stalno teći, potom prilagoditi nastavno-naučni program, izraditi udžbenike itd, itd. Značajnu ulogu u tome nose nacionalna vijeća, u saradnji s Ministarstvom.
Nastava na bosanskom može se pohađati u N. Pazaru, Sjenici i Tutinu
Prema trenutno dostupnim podacima, danas, pravo na nastavu na bosanskom jeziku u Srbiji, ukoliko žele, mogu ostvariti predškolci i učenici osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, te u osnovnoj školi u varošici Brodarevo koje pripada općini Prijepolje.
U Prijepolju postoji u osnovnoj školi u naselju Bostani bosanski jezik kao izborni predmet, a ta mogućnost ostvaruje se tamo gdje nema dovoljno zainteresiranih (makar za jedno odjeljenje) za kompletnu nastavu na bosanskom jeziku. U uostalim sandžačkim gradovima: Nova Varoš, Priboj i Prijepolje (osim pomenutog Brodareva i Bostana), nema nastave na bosanskom jeziku.
Prema podacima iz analize koju je radilo Bošnjačko nacionalno vijeće nakon školske 2020/2021. godine, dakle, prije dvije školske godine, vidimo da postoje tri predškolske ustanove (po jedna u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu) u kojima su programi odgoja i obrazovanja na maternjem jeziku.
U isto vrijeme 30 je osnovnih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu u kojima se odvija nastava na bosanskom jeziku. Njima treba dodati i Osnovnu školu "Svetozar Marković" u Brodarevo, u kojoj se škola odvija na bosanskom jeziku. I 10 je srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu u kojima se nastava odvija na bosanskm jeziku. Iz godine u godinu raste broj djece koja žele nastavu pohađati na bosanskom jeziku.
Opstrukcije upisa za nastavu na bosanskom jeziku
Jedan od najvećih problema implementacije nastave na bosanskom jeziku je način na koji se ulazi u realizaciju ovog prava. Naime, roditelji prvačića dužni su da popune anketu u kojoj će se izjasniti da li žele da njihova djeca pohađaju nastavu, u slučaju Bošnjaka, na bosanskom jeziku. I onda tu nastaju opstrukcije.
Iako Ministarstvo dobrodušno poziva nacionalne manjine da koriste svoje pravo na maternji jezik, na terenu se dešavaju opstrukcije. Najprije se kao dobronamjerno šire priče od direktora škola, i raznih lokalnih organizacija, kulturnih, političkih, kako ne treba djecu razdvajati, a kao odlukom da ti djete pohađa nastavu na maternjem jeziku pravi se to razdvajanje.
I ta lažna brižnost u dobrom dijelu ima prolaz kod Bošnjaka koji vođeni tom propagandom neupisuju djecu za nastavu na bosanskom jeziku. To je posebno izraženo u tri sandžačka grada: Novoj Varoši, Priboju i Prijepolju. U Novoj Varoši, zbog malog broja Bošnjaka, vjerovatno i ne bi mogla biti implementirana mogućnst čak i bosanskog kao izbornog jezika.
U Proboju bi u nekim područnim školama možda i moglo doći do formiranja odjeljenja ili makar bosanskog kao izbornog predmeta. Dok je u Prijepolju ovaj vid propagande najuspješniji. U gradu gdje je po popisu približno jednak broj Srba i Bošnjaka neuspjeva se organizirati nastava na bosanskom jeziku (osim u pomenutom Brodarevu i Bostanima), što je apsurd. A prije svega neuspjeva se zbog pomenute propagande.
Odbijanje prijedloga BNV za rješavanje problema upisa prvačića manjinskih naroda Bošnjačko nacionalno vijeće svojevremno je tražilo od resornog Ministarstva da se izbaci sistem anketiranja roditelja prvačića, već da se pravo na nastavu na maternjem jeziku ostvaruje po automatizmu, odnosno, po pripadnosti nacionalnoj manjini.
U praksi to bi značilo da bošnjačka djeca po automatizmu se upisuju za nastavu na bosanskom jeziku. Što bi spriječilo perfidne opstrukcije koje se sada svjedoče. Međutim, Ministarstvo je odbilo taj prijedlog svjesno mogućnosti da se na postojeći način mogu sprovoditi opstrukcije i time što manji broj manjina obrazovati na svom jeziku.
