Ars Aevi: Umjetnost koja je pobijedila granate i vrijeme
Trideset i više godina nakon što je ideja rođena usred granata i mraka opsade Sarajeva, muzej Ars Aevi i dalje stoji kao simbol kulturnog otpora i otpornosti Bosne i Hercegovine. Kada se govori o savremenoj umjetnosti jugoistočne Evrope, malo je projekata koji nose toliko historijske, kulturne i simboličke težine kao što je Ars Aevi, budući Muzej savremene umjetnosti Sarajeva.
Njegova priča ne počinje u mirnim godinama obnove, već u jednim od najmračnijih trenutaka bh. historije. Ars Aevi je rođen 1992. godine, u prvim sedmicama opsade Sarajeva, kao hrabar čin prkosa i vizije, dokaz da kultura može biti oblik otpora. Ideja je nastala u noći kada je granatiran Muzej XIV zimskih olimpijskih igara, a simbol Sarajeva nestao u plamenu – tada je rođena misao o novom simbolu, simbolu koji će nadživjeti destrukciju.
Naziv projekta, Ars Aevi, što na latinskom znači "umjetnost epohe", sadrži i djelimični anagram riječi Sarajevo, simbolizirajući skriveni identitet grada u samoj srži muzeja. Osnivač i dugogodišnji direktor projekta Enver Hadžiomerspahić ističe da umjetnost ne samo da svjedoči epohi razaranja, već istovremeno gradi epohu stvaranja i povezivanja. Italijanska kustosica Anna Lodeserto Ars Aevi opisuje kao “izvanredan primjer kulturne otpornosti tokom izazovnih vremena i snažan simbol međunarodne solidarnosti”.
Već u ljeto 1992. godine formalizirana je strategija muzeja. Koncept je bio jednostavan, ali genijalan: pozvati najveće savremene umjetnike svijeta da doniraju po jedno djelo za buduću kolekciju. I dok su mnoge institucije oklijevale zbog rata, politika ili nevjerice, Enrico R. Comi iz milanskog Spazio Umano vjerovao je u projekat od prvog dana i pokrenuo lančanu reakciju, pozivajući Michelangela Pistolettoa da postane osnivač kolekcije.
Između 1994. i 1999. godine, Ars Aevi je izgradio međunarodnu mrežu kolekcija u Milanu, Pratu, Ljubljani, Veneciji i Beču, uključujući djela umjetnika poput Marine Abramović, Sol LeWitta, Jaumea Plense i Cindy Sherman. Prvo predstavljanje kolekcije u Sarajevu dogodilo se 1999. godine u Olimpijskim halama Skenderije, kada je grad, još oporavljen od ratnih ožiljaka, doživio jedan od najvažnijih kulturnih trenutaka poslijeratnog perioda.
UNESCO je 1999. godine uzeo Ars Aevi pod svoje pokroviteljstvo, a uključivanje svjetski poznatog arhitekta Renza Piana dodatno je potvrdilo međunarodni značaj projekta. Piano je projektovao novi muzej u Marijin Dvoru, uz obalu Miljacke, elegantan i moderan objekat koji treba postati novi simbol Sarajeva. Izgradnja je nedavno dobila značajan poticaj od Evropske unije, koja je kroz program EU4Culture osigurala 4,1 milion eura za početnu fazu. Novi prostor će sadržavati stalnu postavku kolekcije, edukativne i istraživačke kapacitete, međunarodni centar za rezidencije, biblioteku i dokumentacijski centar.
Ars Aevi nije samo muzej; to je dokaz da kultura može biti oblik otpora, da umjetnost može nadživjeti rat i politiku, te da vizija može prevazići sve prepreke. Zbirka stvorena u najtežim okolnostima danas je jedan od najvećih kulturnih kapitala Bosne i Hercegovine, dio svjetskog kulturnog naslijeđa.
U svijetu koji često pamti Sarajevo kroz prizmu rata, Ars Aevi nudi potpuno drugačiju sliku – grada kulture, kreativnosti i otpornosti. Kada nova zgrada bude otvorena, ona neće biti samo muzej: bit će spomenik duhu Sarajeva, gradu koji je u najtežim trenucima birao stvaranje umjesto uništenja, solidarnost umjesto mržnje. Ars Aevi, u svom punom značenju, zaista jeste umjetnost epohe – epohe koja traje, mijenja se i razvija zajedno s gradom kojem pripada.
