Zenica ponovo ulazi u naslovnice, ali ne zbog pozitivnih promjena ili napretka.
Ne, ovaj put je riječ o prodaji autobuske stanice, jednog od posljednjih simbola urbanog života ovog grada, i to za smiješno nizak iznos koji jedva pokriva troškove kafe za sve građane koji su ikad koristili tu stanicu. Cjelokupna imovina Zenicatransa je po dvadeset i prvi put stavljena na prodaju, a autobuskih stanica, kao i stanja u kojem se našla, nije bilo na pretjerano dugom popisu.
Prodaja stanice površine 2.285 m2 za 3,15 miliona KM firmi Špic-beton bila je epilog još jednog izdanja „Tko će nas najbrže prevariti?“. Iako se na licitaciju prijavilo dvije firme, samo je jedna dostavila kompletnu dokumentaciju. Naravno, Špic-beton je na osnovu toga „samo“ dobio posao, a svi ostali su bili puki gledatelji na ovom kazalištu apsurda.
Pitanje koje se nameće je: gdje je nestala odgovornost? Kako to da se autobuska stanica koja je u posjedu JKP Zenicatrans i koja je bila u žiži sukoba između grada i preduzeća, prodaje za cijenu koja je manje vrijedna od zaliha kafe za kafiće u centru grada? I dok su se pravnici zabavljali u svojim kancelarijama, presudom iz septembra prošle godine, čija pravosnažnost je formalno okončana, ono što je ostalo je samo žalostan podsjetnik na to kako se brani lokalna imovina.
S druge strane, umjesto da se troše pare na očuvanje vitalnih infrastrukturnih objekata, Zenica se okreće još jednoj prodaji. Gradonačelnik Fuad Kasumović i njegovi saradnici su se našli na „optuženičkoj klupi“ zbog izuzimanja autobuske stanice iz imovine, kao da je to bila jedina briga ove administracije. Kad se već nalazimo na ovoj tački, još je gorči scenarij prodaje imovine zbog administrativnih problema, čiji su postupci već sada prepoznati kao čista komedija.
No, za pravu spektakularnost pobrinuo se Predugovor za kupovinu kompleksa bivšeg Zeničkog odmarališta u Hrvatskoj, gdje je firma Andro Internacional ponudila nevjerovatnih 5.245.005 eura. A šta je s tim kompleksom? To je onaj tipični primjer kako se posao odvija na nivou visokih igara u političkoj džungli, gdje se od gradskih resursa dobija šaka pepela, dok „pobjednici“ prikupljaju ogromne profitne marže.
Zamislite samo situaciju – Grad Zenica ima rok od dvije godine da riješi papirologiju, dok se sredstva za odmaralište čuvaju na čekanju kao što su svi „važni“ papiri za prošlost. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske bit će ključni faktor, ali kako će se to riješiti? To ostaje nepoznanica koja ne obećava ništa dobro za Zenicu.
Zašto su svi ovi potezi toliko frustrirajući? Zato što su nas opet prevarili. Zato što naš grad, umjesto da napreduje, ponovo postaje poligon za jeftine igre i velikih „pobjednika“. Jer kad se sve slegne, iza ostat će samo prazne riječi i još praznije džepove građana.
