Autoceste Federacije BiH još jednom postaju simbol svega onoga što uništava ovu državu – pljačke bez granica, bezobzirnog pogodovanja i javašluka koji prelazi sve razumne mjere.
Najnoviji revizorski izvještaj otkrio je kriminal epskih razmjera: troškovi radova na svega četiri dionice autoputa uvećani su za nevjerovatnih pola milijarde konvertibilnih maraka. Da, dobro ste pročitali – 500 miliona KM dodatnih troškova, zakopanih u asfalt i betonske temelje, bez ikakvog logičnog objašnjenja osim jednog: nezasitne pohlepe i politički zaštićenih kombinacija.
Mehanizam pljačke je već dobro poznat – ugovori se sklapaju po jednoj cijeni, a onda se kroz niz „aneksâ“ vještački dižu troškovi. To nije puko prepravljanje cifara, to je sistematsko iznuđivanje novca od građana, pretvaranje javnih sredstava u privatne džepove. Na pomenutim dionicama – Počitelj – Zvirovići, Vranduk – Ponirak, Nemila – Vranduk i Nemila – Poprikuše – ispada da svaki metar autoceste košta dodatnih 19.500 KM. Takve cifre ne nalazimo ni u najrazvijenijim državama svijeta. Ali u BiH, zemlji u kojoj se lopovluk pretvorio u institucionaliziranu praksu, to prolazi kao „normalno“.
Da ironija bude veća, u izvještaju je navedeno i da je samo poslovanje Autocesta FBiH dovedeno do tačke da je ugrožena njihova finansijska opstojnost. Drugim riječima, nakon što su opljačkali budžet, nakon što su zakopali pola milijarde maraka u rupu bez dna, sada prijeti kolaps samog preduzeća. A taj kolaps neće pogoditi one koji su se napunili novcem – oni su već osigurani – nego građane koji će vraćati kredite, plaćati nove takse i voziti se po najskupljem asfaltu u Evropi.
I to nije sve. Nepravilno evidentirana imovina, zapošljavanje preko trideset ljudi bez javnog konkursa – dakle partijska uhljebljenja – samo su šlag na torti kriminalne prakse. Sve to pokazuje da Autoceste FBiH nisu javno preduzeće u službi građana, već privatna kasica-prasica političkih struktura koje se hrane parama poreskih obveznika.
Ovo nije samo priča o korupciji, ovo je pljačka stoljeća. Dok se obični ljudi bore s inflacijom, bijedom i masovnim odlaskom djece iz zemlje, vladajuće strukture preko svojih satelita u javnim preduzećima doslovno kradu budućnost Bosne i Hercegovine. I sve to pod plaštom „razvoja infrastrukture“ i „izgradnje modernih saobraćajnica“.
Paradoks je potpun: umjesto da autoputevi budu simbol modernizacije i napretka, oni postaju spomenici kriminalu i nezasitnosti domaće političko-birokratske elite. Svaki metar ceste više podsjeća na grobnicu za javne pare nego na put u evropsku budućnost.
Pitanje koje visi u zraku je jednostavno: ko će konačno odgovarati za ovakav masakr nad budžetom? Ili ćemo opet gledati već viđeni scenario – podnesene prijave, par bombastičnih naslova u medijima, a onda tišina, zataškavanje i nastavak „projekata“ u kojima kilometar asfalta vrijedi više od kuće na Zapadu.
Bosna i Hercegovina je ovim slučajem dobila još jedan dokaz da nije problem u nedostatku para, već u tome što se pare sistematski kradu. A pola milijarde KM zakopano u asfalt ostaje trajni spomenik bestidnosti onih koji ovu zemlju već decenijama pretvaraju u privatni plijen.
