Kada se spominje historija Bosne i Hercegovine, često se osvrćemo na mitske aždaje koje su vladale ovim prostorima, na srednjovjekovne stećke koji svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini i na hrabrost naših predaka koji su se borili za svoju slobodu.
Međutim, u ovom trenutku, na sceni se nalazi aždaja 21. stoljeća koja prijeti da uništi sve što su naši preci izgradili – korupcija. Ova poruka nije samo prazna floskula, već snažna izjava američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja, koji je, nažalost, ispraznio više riječi nego suštinske akcije.
Murphy, u svojoj najnovijoj poruci, ističe da u BiH još ima aždaja koje treba eliminisati, a najozbiljnija među njima je korupcija. "Previše političara na prvo mjesto stavlja svoj interes, a ne interese birača za koje rade", rekao je Murphy, kao da otkriva toplu vodu. Ali, postavlja se pitanje: ko su ti korumpirani političari o kojima on govori? Da li se tu kriju neka imena koja svi već znamo, ili su to samo bezlične figure u igri vlasti, koje su odavno izgubile svaki dodir s realnošću?
U trenutku kada se Murphy odvažio progovoriti o korupciji, bilo bi logično očekivati da iznese i imena onih koji su u tom prljavom poslu. Da li je možda riječ o stranačkim kolegama iz političkih krugova, ili je ambicija izgradnje "prijateljskih odnosa" s domaćim vlastima prevagnula nad moralnom obavezom da prozove one koji ruše temelje društva? U svijetu gdje se politička korektnost često pretvara u političku pasivnost, nije iznenađujuće što Murphy ne spominje imena. Ali to nas ne sprečava da se pitamo – zašto?
Kao što znamo, korupcija u BiH nije samo virus koji se širi među političarima; ona je ušla u sve pore društva. I dok se Murphy poziva na odgovornost i proziva "aždaje", stvarnost je da je korupcija postala norma, a ne izuzetak. Sve te lažne izjave o borbi protiv korupcije liče na šuplje fraze koje nemaju nikakvu težinu. Politika u BiH se pretvorila u igru bez pravila, gdje se igrači ponašaju kao da im je sve dopušteno, sve dok se igra na način koji njima odgovara.
Murphyjeva izjava da "ima previše političara koji stavljaju svoj interes na prvo mjesto" nije ništa novo. Političari u BiH već godinama zanemaruju interese građana, koristeći svaku priliku da napune vlastite džepove. A zašto bi se ikada ispričali ili odgovarali za svoje postupke? U zemlji gdje su pravda i odgovornost samo daleki pojmovi, političari znaju da će se uvijek naći izgovori i alati za prikrivanje vlastitih grešaka. Murphy, svjestan toga, ali ne želeći da se upusti u složeniju analizu, ostaje u sigurnoj zoni izjava koje ne izazivaju previše uzbuđenja među "političkim igračima".
U ovom trenutku, ključni problemi ostaju neriješeni, a građani BiH se suočavaju s posljedicama korupcije koja je duboko ukorijenjena u društvu. Umjesto da se usredsredi na konkretne mjere i iznese imena onih koji su odgovorni za razaranje društvenih vrednosti, Murphy se odlučuje za diplomaciju koja ne donosi stvarne promjene. Njegova prisutnost u BiH, umjesto da pomogne u borbi protiv korupcije, može se doživjeti kao dodatni sloj zavrzlama, gdje je korupcija samo još jedan alat u rukama onih koji vladaju.
Kao što su aždaje nekada vladale ovim prostorima, tako korupcija danas vlada sudbinom građana BiH. Naša borba nije samo protiv korupcije, već i protiv apatije, pasivnosti i inertnosti koje su postale norma. Dok se američki ambasador bavi politikom riječi, BiH se suočava s realnošću koja zahtijeva hrabrost i akciju. Aždaje su tu, ali pravo pitanje ostaje: hoćemo li se ikada usuditi suočiti se s njima ili ćemo se nastaviti skrivati iza neispunjenih obećanja i političkih igara?
