U tišini, ali s vrlo jasnim političkim potpisom, ime Bakira Hadžiomerovića pojavilo se kao najozbiljniji kandidat za novog direktora Federalne televizije. Odluka dolazi svega nekoliko dana nakon što je koalicija Trojke, očigledno poslušno slijedeći naloge Dragana Čovića, izglasala imenovanje Zorana Krešića u Nadzorni odbor FTV-a.
Za mnoge ovo nije iznenađenje, već potvrda da se kontrola nad javnim servisom FBiH vraća u ruke poznatih lica i starih političkih projekata. Hadžiomerović, čije je medijsko djelovanje godinama bilo u sjeni političkih lobija i ličnih ambicija, sada ponovo stupa na scenu, kao da nikada nije otišao.
Ono što zabrinjava jeste tajming i način. Trojka, koja se u predizbornoj kampanji klela u "slobodne medije" i borbu protiv političkog uticaja, sada bez imalo stida preuzima ulogu dirigenta u kadrovskoj simfoniji koju nažalost finansiraju građani Federacije. A dirigentsku palicu, kako izgleda, sve češće im dodaje upravo Dragan Čović.
Da je riječ o političkom dealu bez suštinske meritokratije, govori i činjenica da se imenovanje Krešića – poznatog po izrazito pristrasnim stavovima i otvorenom simpatiziranju HDZ-ove politike – dogodilo gotovo istovremeno s najavom Hadžiomerovićevog dolaska na čelo FTV-a. Javnost se s pravom pita: da li je ovo još jedan čin u dogovorenom komadu političke trgovine, gdje je FTV samo scena, a građani publika koja ne smije zviždati?
Hadžiomerovićevo prethodno djelovanje na FTV-u ostavilo je gorak ukus mnogima. Od pretvaranja informativnog programa u lični poligon, do neuspjele političke karijere koju je pokušao kapitalizirati upravo kroz medijski uticaj, njegovo ime se ne vezuje za profesionalizam i nezavisnost, već za lojalnost određenim centrima moći.
Danas, u vremenu kada javni servis mora biti bastion objektivnosti i slobode govora, Trojka nas vraća nekoliko koraka unazad – u eru političkih podobnih direktora i uredničkih politika po mjeri stranačkih šefova. A Bakir Hadžiomerović, umjesto da bude simbol novog profesionalizma, postaje samo još jedno lice u kolonama političkih komesara.
I dok se članovi Nadzornog odbora FTV-a biraju po principu "ko je kome šta dužan", a ne prema stručnosti, jasno je da je javni servis prepušten na milost i nemilost političkih dogovora. Građani Federacije s razlogom gube povjerenje – jer FTV nije više njihov servis. Postao je još jedno oruđe u rukama onih koji ga nikada nisu ni prestali koristiti za vlastiti interes.
