Dok mediji rijetko prate političke turbulencije u „slijepim crijevima“ Federacije, poput Goražda, unutar SDA se odvija tiha ali odlučna erozija moći. Smjena vlade u Bosanskopodrinjskom kantonu prošla je gotovo neopaženo – novi premijer Senad Čeljo dolazi iz reda NiP-a, stranke koja je u Kantonu Sarajevo višestruko nadigrala SDA. Opozicija nije ni prisustvovala glasanju, pokazujući koliko je utjecaj SDA u ovom kantonu sveden na minimum.
Slična dinamika zabilježena je u USK-u, gdje je vlast preuzela stranka NES, dok se medijski „derivati“ SDA ističu kao novi akteri na političkoj sceni. U Tuzli, tradicionalnoj bastionu SDA, unutrašnji sukobi frakcija otkrivaju strukturalne slabosti – fizički obračuni, tajni dogovori i trgovina političkim utjecajem postali su svakodnevica.
Centralna figura u ovom procesu je Abdurahman Hodžić, moćni tajkun iz Živinica, koji nakon smrti Mirsada Kukića preuzima ključnu ulogu u balansiranju političkih klanova. Hodžićevo djelovanje, često opisano kao „sandžakizacija Tuzle“, pokazuje da se lokalna politička moć sve više oblikuje po principu klanova i privatnih interesa, a ne po stranačkoj disciplini SDA.
Ovi procesi jasno pokazuju da SDA gubi kontrolu na rubnim područjima. Dok stranka opstaje u Srednjoj Bosni, Podrinje i sjever zemlje postaju dom političkih eksperimenata opozicije, a NiP i drugi „derivati“ polako zauzimaju prostor nekadašnje dominacije SDA.
Pritom, dijaspora, nekada siguran izvor glasova za SDA, postaje otvorena politička arena. Formiranje Globalne mreže bh. dijaspore pri kabinetu Denisa Bećirovića omogućava dolazak do birača izvan tradicionalnih džematskih kanala, što dodatno slabi monopol SDA nad glasovima iz inostranstva.
Bakir Izetbegović, predsjednik stranke, pokazuje se kao inertan u suočavanju sa ovim izazovima. Njegove posjete kantonima gdje SDA gubi vlast izgledaju kao ceremonijalne demonstracije moći, dok stvarna politika ostaje paralizovana. Kadrovske promjene izostaju, frakcijski sukobi se produbljuju, a klanovski odnosi diktiraju lokalnu politiku, čineći stranku ranjivom pred narednim izborima.
U konačnici, gubitak kontrole u Tuzli, Podrinju i rubnim kantonima BiH pokazuje da SDA više ne može računati na neupitnu dominaciju. Lokalni klanovi, nova politička okupljanja i mobilizacija dijaspore kreiraju potencijalni zemljotres za stranku, dok inertnost lidera može rezultirati gubitkom strateški važnih teritorija i dugoročno preoblikovati političku mapu Bosne i Hercegovine.
