Dok se međunarodni aerodromi u Sarajevu, Tuzli i Mostaru uredno pridržavaju zakonskih obaveza i plaćaju aviotaksu po odlazećem putniku, Aerodrom Banja Luka već godinama izbjegava ovu obavezu, koristeći administrativnu rupu i tihu saglasnost institucija. Na ovaj način, Banja Luka ostvaruje nelojalnu konkurentsku prednost u odnosu na ostale aerodrome u Bosni i Hercegovini, dok državni budžet bilježi milionske gubitke koje niko ne želi ili ne smije otvoreno da evidentira.
Prema važećim propisima, svi međunarodni aerodromi u BiH dužni su Direkciji za civilno vazduhoplovstvo (BHDCA) dostavljati mjesečne izvještaje o broju odlazećih putnika i prevezene robe, koji predstavljaju osnov za obračun i naplatu aviotakse u iznosu od tri konvertibilne marke po putniku. Aerodromi u Sarajevu, Tuzli i Mostaru tu praksu redovno provode, dok Aerodrom Banja Luka dostavlja isključivo dnevne izvještaje, koji prema zakonu nemaju status obračunskog dokumenta.
Iako su na ovu praksu institucije bile upozorene, reakcija je izostala. Štaviše, do prije nekoliko godina i aerodromi u Mostaru i Tuzli su radili po istom principu kao Banja Luka, sve dok protiv njih nisu pokrenuti sudski postupci, nakon čega su počeli dostavljati tražene mjesečne izvještaje. Međutim, Banja Luka, bez ikakvih posljedica, i dalje nastavlja po starom.
Zanimljivo je postaviti pitanje šta bi se dogodilo kada bi sutra i Sarajevo, Tuzla i Mostar odlučili da ignorišu zakon i dostavljaju isključivo dnevne izvještaje, kao što to radi Banja Luka. Bi li tada država reagovala ili bi svi zajedno utonuli u pravni haos gdje zakoni vrijede selektivno, a finansijske obaveze se poštuju samo ako niste pod političkom zaštitom?
Jedno od mogućih rješenja ove situacije bilo bi potpuno ukidanje aviotakse i prebacivanje finansiranja Direkcije za civilno vazduhoplovstvo na državni budžet, čime bi se izbjegle nelojalne tržišne prakse i osiguralo ravnopravno poslovno okruženje za sve aerodrome. Druga opcija bila bi izmjena zakona, kojom bi se omogućilo da i dnevni izvještaji postanu validna osnova za fakturisanje taksi, budući da BHDCA te podatke već svakodnevno zaprima — samo ih ne koristi jer se formalno drži postojećeg pravnog tumačenja, koje očigledno koristi isključivo Aerodromu Banja Luka.
U cijeloj ovoj priči ostaje otvoreno pitanje: koliki je tačan iznos novca koji je država izgubila godinama tolerirajući ovakav oblik nezakonitog poslovanja, i zašto do danas niko nije odgovarao? Na to pitanje nadležni zasad šute, a javnost ostaje uskraćena za podatke o šteti nastaloj zbog očiglednog institucionalnog previda — ili, što je vjerovatnije, svjesnog prešutkivanja.
Bosna i Hercegovina tako ponovo pokazuje da zakoni u ovoj zemlji postoje samo za one koji nemaju političku zaleđinu, dok privilegovani mogu nekažnjeno raditi mimo svih propisa, čak i kada time prave direktnu finansijsku štetu vlastitoj državi.
