„Je li istina da je policija Republike Srpske jača od Oružanih snaga Bosne i Hercegovine?“ – pitao me nedavno kolega iz Beograda, osvrćući se na izjave predsjednika RS-a Milorada Dodika. Moj odgovor bio je kratak: Dodik bi volio da je tako, ali stvarnost mu, kao i obično, izmiče. U stvarnosti, OSBiH, a posebno njihova Bataljonska grupa lake pješadije, predstavljaju ono što se u vojnim krugovima zove – respektabilna snaga. I ne, to nije izmišljotina iz Sarajeva – već zaključak koji dolazi iz NATO-ovih evaluacijskih izvještaja.
U svijetu u kojem se vojne sposobnosti ne mjere brojem konferencija za medije, već znojem na taktičkim vježbama, Bataljonska grupa lake pješadije OSBiH stoji visoko. Ova jedinica, osnovana 2018. godine i broji oko 850 profesionalaca, prošla je četiri ciklusa rigorozne NATO evaluacije. Njena interoperabilnost, obučenost i spremnost za međunarodne mirovne misije potvrđeni su 2022. godine, kada je ocijenjena kao potpuno operativna.
Na multinacionalnoj vježbi SEL-2 na Manjači – i to prema NATO standardima – pripadnici OSBiH demonstrirali su taktičku izvrsnost: zaštita konvoja, obrana baza, evakuacije pod vatrom, neutralizacija pobunjeničkih snaga, kontrola masa... Sve ono što nijedna entitetska policijska jedinica, uključujući famozne specijalce iz MUP-a RS-a, ne može realno izvesti u borbenim uvjetima. Za razliku od njih, vojska je obučena za ratne situacije, a ne za čuvanje političara i nadzor protesta.
Dodik, koji voli pozirati pred kamerama sa žandarmima i specijalcima, zaboravlja jednu činjenicu – uniforma ne pravi vojnika, već obuka, disciplina i misija. Policijske snage RS-a su primarno orijentirane na unutrašnju sigurnost i djelovanje protiv kriminala. One, čak i kad posjeduju vojno naoružanje poput pušaka kalibra 7,62 mm, nisu prošle vojnu obuku, nisu učestvovale u međunarodnim vježbama i ne funkcionišu u ratnim manevrima. U slučaju pravog konflikta, one bi bile nemoćne protiv profesionalne vojne jedinice – ne zato što su nesposobne, nego zato što im to jednostavno nije namjena.
Međutim, za Dodika, koji sve češće u političkoj panici koristi retoriku „samoodbrane“, važno je da njegovi lojalisti iz MUP-a RS-a izgledaju kao sila. Otuda i nevjerovatan broj policajaca po glavi stanovnika – više od 5.000 njih, raspoređenih u žandarmeriju, antiterorističke jedinice, specijalne odrede i deset regionalnih uprava. RS trenutno ima jedan od najviših omjera policajaca po stanovniku u Evropi. To je vojska bez vojske – režimski štit pod plaštom „javne sigurnosti“.
Uz to, tu je i Zalužani – centar za obuku koji sve više liči na entitetsku vojnu akademiju, uprkos tome što bi, po zakonu, oružane formacije trebale biti isključivo pod državnom komandom. Dodik ide i korak dalje, pozivajući na zakonske izmjene koje bi omogućile policiji veće ovlasti i nadležnosti kakve je imala u socijalističkoj eri. Prevedeno: još čvršća kontrola, još dublji pritisak na neistomišljenike, još gušća mreža odanih ljudi koji štite režim, a ne građane.
Ipak, NATO ne šalje pohvale MUP-u RS-a. One idu ka Oružanim snagama BiH. I to ne iz kurtoazije, već na osnovu višegodišnjih vježbi, analiza, ocjena i preporuka. Dok Dodik negira OSBiH, generali Alijanse u svojim izvještajima navode da vojnici iz BiH – uključujući i one srpske nacionalnosti – predstavljaju primjer funkcionalne multietničke strukture i profesionalizma.
Oni koji razumiju razliku između policije i vojske znaju da je Bataljonska grupa lake pješadije elitna jedinica, spremna za brzo djelovanje, manevriranje i operacije koje prevazilaze okvire bilo kakvog entitetskog MUP-a. I kao takva, ona je – htio to Dodik ili ne – trenutno najsnažniji oružani segment u državi.
Naravno, svrha ovog teksta nije pozivanje na sukobe, niti poticanje militarizacije društva. Naprotiv – ovo je poziv na racionalnost, realno sagledavanje činjenica i poštovanje onih koji brane državu, a ne političke fotelje.
Dodik može imati hiljade policajaca. Može mijenjati zakone. Može ignorisati NATO i pokušavati graditi paralelne strukture. Ali ono što ne može promijeniti je – istina: vojska BiH je, po svim mjerilima, profesionalnija, snažnija i vjerodostojnija od njegove entitetske „garde“.
