Velikodržavne pretenzije Srbije prema teritorijama susjednih država zaista predstavljaju dugogodišnju opasnost po stabilnost Bosne i Hercegovine i šireg regiona Zapadnog Balkana.
To je, između ostalog, u svom obraćanju na 79. zasjedanju Generalne skupštine UN-a jasno istakao Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH. Međutim, ono što je neizostavno primijetiti jeste da je Bećirović u svom govoru vješto izbjegao adresirati slične pretenzije Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, što je izazvalo čuđenje i sumnje.
Bećirović pred UN-om: Srbija ugrožava BiH!
Bećirović, koji se po prvi put obraćao u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, uspješno je usmjerio pažnju na Srbiju kao glavnog destabilizirajućeg faktora u regiji, potpuno ignorišući agresivne političke poteze koje Hrvatska već duže vrijeme povlači prema BiH. Iako je tačno da Srbija, putem velikosrpskih projekata, nastoji ugroziti suverenitet Bosne i Hercegovine, jednako je tačno i da Hrvatska vodi svoju tihu, ali itekako ozbiljnu kampanju za oduzimanje dijela suvereniteta BiH, posebno kroz neprestane pokušaje izmjene Izbornog zakona i uporno narušavanje Daytonskog sporazuma.
Ovdje treba podsjetiti na nedavni slučaj iz Srbije, kada je pokušaj slanja srbijanskih policajaca u Bosnu i Hercegovinu, pod krinkom podrške entitetskim organima, naišao na burnu reakciju iz Sarajeva. Srbija je tada, figurativno rečeno, "povukla ručnu", ne želeći izazvati još veći skandal i optužbe za kršenje suvereniteta BiH, ali to nije bio čin dobre volje.
Radi se o trenutnoj nemogućnosti Srbije da vodi političke bitke na više frontova, jer je već previše okupirana situacijom na Kosovu. U tom kontekstu, jasno je da Srbija i dalje nastoji destabilizirati Bosnu i Hercegovinu, ali s nešto smanjenim intenzitetom zbog vlastitih unutrašnjih problema.
S druge strane, Hrvatska nema takve unutrašnje opstrukcije, pa koristi sve svoje političke i diplomatske resurse za ostvarivanje ciljeva unutar Bosne i Hercegovine. Nametanje nove Vlade Federacije BiH uz pomoć Christiana Schmidta, visokog predstavnika, primjer je kako Hrvatska suvereno koristi sve mehanizme na raspolaganju za narušavanje bosanskohercegovačkog suvereniteta. Na ovaj način, Zagreb sinhronizirano s domaćim političkim saveznicima (poput Trojke), nastoji ostvariti političke ciljeve koji su u direktnoj suprotnosti s interesima većeg dijela Bosne i Hercegovine. Ovi napori Hrvatske nisu nimalo benigni, već predstavljaju opasnu i organiziranu kampanju, posebno vidljivu kroz kontinuirani pritisak na izmjenu Izbornog zakona, čime bi se ojačala politička moć Hrvata u BiH na štetu bošnjačkog i probosanskog bloka.
Međutim, ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da je Bećirović, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, potpuno zanemario tu prijetnju prilikom svog obraćanja u UN-u. Šutnja o hrvatskim pretenzijama i isključivo fokusiranje na Srbiju šalje poruku da Bećirović ili ne razumije stvarnu političku sliku ili, još gore, namjerno prešućuje prijetnje koje dolaze sa zapada. Ovdje se otvara pitanje – da li je Bećirović svjesno prešutio hrvatsko miješanje, ili je to učinio po instrukcijama, slijedeći politiku koja je sve prisutnija u krugovima vladajuće Trojke?
Grlić Radman: Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljni što Bošnjaci biraju svoje predstavnike
Ovakva selektivna prezentacija ugroženosti suvereniteta Bosne i Hercegovine, gdje se upire prstom samo na Srbiju, a potpuno ignoriše hrvatska involviranost, predstavlja opasnu distorziju političke realnosti u BiH. Činjenica da ta izjava dolazi od trenutnog predsjedavajućeg Predsjedništva dodatno pojačava ozbiljnost situacije. Očekivalo bi se da, s obzirom na funkciju koju obnaša, Bećirović brani suverenitet i teritorijalni integritet BiH od svih potencijalnih ugroza, bez obzira na to da li one dolaze s istoka ili zapada. Njegovo prešućivanje agresivnih poteza Hrvatske nije samo politički problem, već i moralni. Ako jedan član Predsjedništva ne može objektivno sagledati stvarne prijetnje s kojima se suočava država, onda se postavlja pitanje – ko će?
Bećirovićeva šutnja o Hrvatskoj tokom obraćanja UN-u možda je dio šireg političkog manevra, ali ostaje upitno u čijem interesu se taj manevar vodi – Bosne i Hercegovine ili interesa onih koji koriste daljinske upravljače iz Zagreba i Brisela.
