Dolazak Branka Blanuše na čelo Srpske demokratske stranke zatekao je SDS u nezavidnom trenutku – razapet između ambicije da se vrati u vrh politike Republike Srpske i surove realnosti koja pokazuje da je stranka u najvećem gradu Srpske svedena gotovo na statističku grešku. Pripreme za ponavljanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske jesu važan politički test, ali daleko ozbiljniji izazov leži ispred 2026. godine: ujediniti stranku i ponovo je učiniti relevantnom u Banjaluci.
Rezultat od svega nešto više od dvije hiljade glasova na lokalnim izborima 2024. godine morao bi biti posljednji alarm. Stranka koja je decenijama predstavljala jedan od stubova političkog života u Republici Srpskoj danas u Banjaluci nema nijednog odbornika, niti poslanika. Bez prisustva u institucijama, bez vidljivosti na terenu i bez jasne političke poruke, SDS u najvećem biračkom bazenu praktično ne postoji.
Takvo stanje nije samo lokalni problem. Banjaluka je političko, administrativno i simboličko središte Republike Srpske. Stranka koja u tom gradu nema infrastrukturu, kadrove i podršku birača teško može ozbiljno računati na dobar rezultat na opštim izborima. Čak i eventualni uspjeh na inokosnim funkcijama ne bi mogao sakriti činjenicu da bi SDS, bez snažne baze u Banjaluci, bio jedan od najvećih gubitnika izbora 2026. godine.
Novi lider stranke pokušava poslati optimistične poruke o reorganizaciji, povratku starih članova i dolasku novih, posebno mladih ljudi. Takva retorika je očekivana, ali će se vrlo brzo suočiti s testom stvarnosti. SDS je i ranije ulazio u faze unutrašnjeg entuzijazma, koje su se lomile na istim tačkama – unutarstranačkim sukobima, borbi za uticaj i gubitku političkog identiteta.
Odluka da se ne mijenja rukovodstvo Gradskog odbora u Banjaluci nosi i rizik i poruku. S jedne strane, ona signalizira kontinuitet i pokušaj stabilnosti, ali s druge ostavlja otvoreno pitanje odgovornosti za dosadašnje izborne neuspjehe. Ako rezultati izostanu i u narednom periodu, SDS više neće imati luksuz da se poziva na „proces“ i „reorganizaciju“.
Dodatni teret za Blanušu predstavlja i pitanje lojalnosti unutar stranke. Sumnje u preblisku saradnju pojedinih funkcionera SDS-a s aktuelnom vlašću godinama su potkopavale povjerenje birača i demoralisale članstvo. Ako se to pitanje ponovo gurne pod tepih, svaki pokušaj obnove stranke biće unaprijed ograničen.
SDS se danas nalazi u paradoksalnoj situaciji: u manjim sredinama još uvijek ima uporišta, ali u urbanim centrima, a posebno u Banjaluci, gubi politički dah. Bez ozbiljne strategije za povratak u najveći grad, bez jasnog profila opozicione politike i bez unutrašnje discipline, teško je očekivati da će se taj trend preokrenuti.
Za Branka Blanušu Banjaluka nije samo jedan od gradskih odbora – ona je test opstanka SDS-a kao ozbiljne političke snage. Ako stranka tu ostane marginalna, sva priča o povratku na političku mapu Republike Srpske ostaće samo još jedna nerealizovana ambicija.
