
Dok se politički Sarajevo priprema za novu rundu pregovora i koalicijskih igara, Denis Bećirović se pojavljuje kao figura oko koje se vrte intrigantni planovi moćnih igrača. Iako je njegov utjecaj u SDP-u oslabljen, a autoritet u javnosti upitan, njegova pozicija u Predsjedništvu BiH čini ga potencijalno vrijednom “kartom” u rukama onih koji žele preokrenuti političku dinamiku.
Bećirović je u posljednjih nekoliko godina sve više udaljen od svojih partijskih kolega. Njegovo odsustvo sa posljednjeg kongresa SDP-a, tumačeno kao ozbiljno zapostavljanje stranke, dodatno je pojačalo percepciju da lider iz Tuzle gubi dodir sa bazom. Nermin Nikšić, kao vođa stranke, jasno je stavio do znanja da Bećirović nije više centralna figura SDP-a.
Unatoč tome, u kuloarima se vrti priča da bi Bakir Izetbegović mogao pokušati iskoristiti Bećirovića za svoje ciljeve. Navodno je spreman ponuditi ustupke Nerminu Nikšiću kako bi osigurao podršku za koaliciju SDA i SDP-a, što bi ujedno ugrozilo Trojku – savez Naroda i pravde, SDP-a i Naše stranke.
Iako takav scenarij djeluje nestvarno, Izetbegović ne skriva ambiciju povratka u vlast i svjestan je da SDA sama ne može formirati parlamentarnu većinu. Njegove ponude mogu biti darežljive i strateški vrlo precizne, a politički kalkulatori procjenjuju da bi on bio spreman čak odustati od kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva kako bi otvorio put Bećiroviću.
S druge strane, Nermin Nikšić nastoji stabilizirati unutarnje odnose unutar Trojke, procijeniti poziciju SDP-a i odlučiti s kim će se upustiti u novu koalicijsku avanturu. Elmedin Konaković otvoreno prepoznaje Bećirovića kao faktor stabilnosti i pobjednički element u očuvanju Trojke, te nastoji spriječiti da SDA manipuliše političkom figurom iz Tuzle.
U ovim intrigama, ne nedostaje kontroverzija. Haris Zahiragić (SDA) nedavno je iznio kritike koje su mnogi ocijenili kao prenaglašene i politički motivirane. Njegove izjave o navodnoj “tender mafiji” i oportunističkoj prirodi Bećirovića, prema ocjeni analitičara, više otkrivaju vlastite ambicije i stranačke sukobe nego stvarno stanje u SDP-u. Kritičari ističu da Zahiragić koristi moralne prijepore i populistički jezik kako bi skrenuo pažnju sa unutarnjih problema SDA i vlastitih političkih poteza.
U ovako složenoj političkoj mreži, Denis Bećirović se, iako nominalno politički mrtav, pokazuje kao ključna figura intrigantnih pregovora i potencijalnih preokreta. Njegova sudbina sada je u rukama onih koji odlučuju tko će oblikovati novu vlast u BiH, dok njegova “mrtvost” postaje upravo ono što ga čini korisnim.