Tri godine. Tri godine gubljenja vremena, tri godine političke igre i lažnih obećanja. Bosna i Hercegovina je 15. decembra 2022. dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, a zatim je uslijedio niz obećanja koja su trebala označiti početak evropske transformacije.
Umjesto toga, građani su svjedoci niza cirkusa, odgađanja i proceduralnih igara koje su gotovo do savršenstva izveli političari koji bi trebali voditi državu, a među njima – centralni igrač ove farse – Elmedin Konaković.
Konaković, šef Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova BiH, tri godine igra dvostruku igru: s jedne strane obećava Evropu, s druge strane sabotira svaki pokušaj da BiH zaista krene evropskim putem. On ne radi za BiH, niti za građane, već za sopstvenu političku kartu, za pozicioniranje, za skupljanje političkih poena i stvaranje privida da se nešto radi dok se u stvarnosti ništa ne događa.
Početak pregovora i otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja najavljen je za kraj 2024. godine. Ništa se nije desilo. Njegov zamjenik iz HDZ-a, Josip Brkić, obećavao je početak pregovora za mart 2025. – ni od toga nije bilo ništa. Do danas BiH nije imenovala glavnog pregovarača s EU, što je apsolutni minimalni zahtjev Evropske komisije. I šta Konaković radi? Ništa. Ili, bolje rečeno, sve što radi jeste da stvara iluziju rada i odgovornosti dok zapravo drži evropski put BiH kao talac svojih političkih igara.
Ali čija karta on zapravo igra? Jasno je – ne karta Bosne i Hercegovine, niti evropske integracije. Konaković igra kartu svojih interesa, svojih ambicija, svojih planova da ostane relevantan u političkoj areni. Svaki njegov potez, svaka njegova izjava, svaka odgađanja i opravdanja – sve je pažljivo tempirana farsa koja služi da njegova politička pozicija izgleda čvrsto dok građani ostaju prepušteni na milost i nemilost kašnjenjima, političkim blokadama i proceduralnim manipulacijama.
Paradoks je šokantan. On, koji bi trebao biti garant evropskog puta BiH, otvoreno podržava odlaganja i opravdava nerad državnih institucija. Konaković je nedavno izjavio da je dobro što su evropski zakoni skinuti s dnevnog reda posljednje sjednice Vijeća ministara jer je „neprihvatljivo razgovarati o glavnom pregovaraču prije nego se proevropski zakoni usvoje“. Drugim riječima, prvo stvorite problem, a zatim ga iskoristite da opravdate sopstvenu inertnost i nedjelotvornost.
Ovo nije samo političko licemjerje – ovo je direktna sabotaža evropskog puta BiH. Dok građani čekaju konkretne rezultate, Konaković se skriva iza proceduralnih izgovora i igra kartu besmislenih obećanja. Njegova strategija je jasna: obećavati Evropu, stvoriti privid rada i prebacivati krivicu na sve oko sebe kad se ništa ne uradi. HDZ-ovci, Trojka, Dodik i njegovi ministri – svi postaju scapegoat u ovoj predstavi.
I dok on manipuliše, Evropa gubi strpljenje. Dok obećava početak pregovora, građani su svjedoci kako evropski proces stagnira, kako se minimalni zahtjevi ignoriraju, a ključni pregovarač ostaje neimenovan. Konaković jasno šalje poruku: „Evropa? To je scena na kojoj igram svoju ličnu političku igru, a ne prostor za budućnost BiH.“
Dok se narod pita kada će početi pregovori i zašto evropske integracije stagniraju, odgovori su jednostavni: zbog Elmedina Konakovića i njegove političke farsa. On je majstor iluzija i manipulacija – on obećava Evropsku uniju, dok za nju istovremeno sabotira svaki korak.
Tri godine čekanja, lažnih obećanja i političkog cirkusa su dovoljne. Vrijeme je da se postavi ključno pitanje: hoće li građani i dalje dozvoliti da se evropska budućnost njihove zemlje koristi kao rekvizit za lične političke interese jednog ministra, ili će konačno tražiti odgovornost? Jer jasno je – karta koju igra Elmedin Konaković nije karta BiH, već karta njegove lične moći, privilegija i političkog opstanka.
Dok Evropa čeka, BiH stagnira. Dok građani strpljivo čekaju rezultate, Konaković bira fotelju i farsu. I sve to na račun evropskih težnji i budućnosti države.
