BH Telecom progutao Telemach – Konkurencijsko vijeće legalizovalo novi monopol

Bosna i Hercegovina ulazi u eru telekomunikacijskog monopola kakvu nije vidjela od vremena državne telefonije i crnih Siemens aparata s brojčanikom. Konkurencijsko vijeće BiH je, bez mnogo buke i javne rasprave, dalo saglasnost BH Telecomu da preuzme Telemach na području cijele BiH – čime je otvorilo vrata najvećoj koncentraciji tržišne moći u historiji domaće telekom industrije.

Zvuči kao poslovni uspjeh državne firme, ali suštinski se radi o monopolističkom udaru koji će dugoročno ugušiti konkurenciju, poskupiti usluge i dodatno ojačati političku kontrolu nad telekomunikacijskim sektorom. Jer BH Telecom, ma koliko se predstavljao kao “kompanija svih građana”, odavno nije tržišna korporacija – već strateški produžetak političke elite koja se preko njega hrani, zapošljava podobne i finansira izborne kampanje.

Konkurencijsko vijeće je u odluci navelo da se istovremeno uvodi šest mjera kako bi se “spriječila zloupotreba monopola”. Ali realnost je jasna: kad državni gigant proguta glavnog konkurenta, nema više mjera koje mogu spasiti tržište. To je kao da lisici date pravila ponašanja u kokošinjcu.

Nije još poznato ni na koji način BH Telecom planira isplatiti akviziciju – da li će to biti iz vlastitih rezervi, koje su godinama tanjene kroz sumnjive nabavke, sponzorisanja i menadžerske bonuse, ili kroz novi kredit koji će se, naravno, prelomiti preko leđa građana kroz skuplje usluge.

Ono što je posebno indikativno jeste tajming: samo nekoliko mjeseci nakon što je regulator u Crnoj Gori dao odobrenje za sličnu akviziciju, i BiH “regulatorno tijelo” odlučuje da odigra istu partiju – ali s mnogo manje transparentnosti i s mnogo više sumnje u pozadinske dogovore.

Ova odluka u praksi znači da Telemach BiH, koji je godinama predstavljao osvježenje i prijetnju učmalom monopolu državnog telekoma, sada postaje dio istog sistema koji je decenijama uništavao konkurenciju. U prevodu: tržište se “spasilo” tako što je prestalo da postoji.

Građani, korisnici i mali operateri – svi oni koji su vjerovali da liberalizacija tržišta znači bolju uslugu i niže cijene – sada mogu samo gledati kako državni mastodont ponovo postaje jedini igrač. A Konkurencijsko vijeće, koje bi trebalo biti čuvar tržišne ravnoteže, sada djeluje kao njegov PR odjel.

Ostaje otvoreno pitanje: da li je ovo poslovni potez ili državni udar u sektoru telekomunikacija? Jer kada država preko svojih kompanija “kupuje konkurenciju”, to nije razvoj – to je povratak u mračni monopol, gdje konkurencija nije neprijatelj tržišta, nego neprijatelj vlasti.