Bosna i Hercegovina je već odavno prestala biti tržište. Ona je postala odlagalište. Brojke to jasno potvrđuju: za samo 11 mjeseci ove godine u zemlju je uvezeno više od 70 miliona kilograma mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, vrijednih gotovo 562 miliona KM. To nije trgovina – to je sistemski poremećaj.
Uvoz mesa iz Evrope godinama raste bez ikakve kontrole, dok domaća proizvodnja polako nestaje pod pritiskom dampinških cijena i nekvalitetne robe. U odnosu na 2020. godinu, količina uvezenog mesa veća je za gotovo 14 miliona kilograma, a vrijednost je skočila za skoro 300 miliona KM. Drugim riječima, što više uvozimo – to manje proizvodimo.
Poseban problem nije samo količina, nego i kvalitet. Na domaće tržište ulazi meso koje je mjesecima, pa čak i do godinu dana bilo zamrznuto, skladišteno i preprodavano kao roba drugog ili trećeg reda. Takvi proizvodi, nakon odmrzavanja, završavaju na policama kao „svježe meso“ ili u ugostiteljskim objektima, često bez jasne informacije o starosti, porijeklu i načinu obrade.
Sve se to dešava u državi koja nema ozbiljne zaštitne mehanizme za vlastite proizvođače. Godinama se govori o uvođenju carina, pristojbi ili bilo kakvih korektivnih mjera koje bi barem djelimično izjednačile uslove tržišne utakmice. Godinama – i bez ikakvog rezultata. Nula mjera. Nula reakcije. Nula odgovornosti.
Dok domaći farmeri gase farme jer ne mogu konkurisati uvoznoj robi sumnjive starosti, potrošačima se podvaljuje meso koje je prešlo pola kontinenta, prošlo kroz hladnjače i „osvježavanja“, a onda dobilo etiketu „akcija“ ili „super cijena“. Cijena možda jeste niža, ali je pitanje šta se zaista plaća – i kakvu dugoročnu štetu trpi zdravlje ljudi i domaća ekonomija.
Sličan obrazac vidi se i u peradarskom sektoru, gdje se smrznuta piletina nepoznatog porijekla i starosti masovno uvozi, odmrzava i dalje distribuira kao svježa roba. Sistem kontrole je slab, a politička volja gotovo nepostojeća.
U konačnici, pitanje više nije da li BiH treba zaštititi domaću proizvodnju. Pitanje je koliko još tržište može izdržati da bude ventil za robu koju drugi ne žele. Ako se trend nastavi, domaće meso će postati luksuz, a BiH trajno označena kao zadnja stanica evropskih hladnjača.
I to neće biti problem sutra. To je problem koji već danas jedemo.
