Bosna i Hercegovina nezaustavljivo klizi ka demografskoj provaliji, a brojke ne ostavljaju prostora za optimizam. Više od 1,8 miliona ljudi rođenih u BiH danas živi u inostranstvu, a ukupan broj iseljenika, uključujući njihove potomke, procjenjuje se na čak 2,2 miliona.
Ovaj zabrinjavajući trend jasno ukazuje na to da zemlja ubrzano gubi svoje stanovništvo, dok istovremeno ne uspijeva ostvariti ni prirodni priraštaj potreban za održavanje populacije.
Druga domovina
BiH je sve bliža tački u kojoj će približno isti broj njenih državljana živjeti izvan njenih granica kao i unutar njih. Iseljavanje, nekada uzrokovano ratnim razaranjima, sada poprima novu dimenziju – u potrazi za boljim životom odlaze kompletne porodice, zaposleni ljudi, pa čak i poduzetnici koji su, umjesto ulaganja u domovinu, odlučili svoj kapital prenijeti u stabilnija i prosperitetnija društva.
Odlazak stanovništva ne zaobilazi nijedan društveni sloj – od visokoobrazovanih kadrova, stručnjaka u deficitarnim zanimanjima, do onih koji u inostranstvu traže bilo kakvu priliku za bolji život. Glavna odredišta ostaju zemlje Evropske unije, ali i susjedne Srbija i Hrvatska, gdje mnogi pronalaze brže i jednostavnije puteve do državljanstva.
Iseljavanje i depopulacija – smrtonosna kombinacija
Bosna i Hercegovina ne gubi samo svoje stanovništvo kroz iseljavanje – dodatni problem predstavlja i drastično nizak fertilitet, koji dodatno produbljuje demografski sunovrat. Stopa fertiliteta u BiH već godinama je daleko ispod kritične granice. Podaci za 2023. godinu pokazuju da je prosječan broj djece po ženi iznosio tek 1,18 – dok je za prosto obnavljanje populacije neophodno najmanje 2,1 dijete.
Naučne studije su jasne – zemlje koje spuste fertilitet ispod 1,3 djece po ženi suočavaju se s nepovratnim demografskim padom. BiH, koja istovremeno bilježi i negativan migracioni saldo, dodatno je opterećena kombinacijom prirodne depopulacije i masovnog iseljavanja, što je formula koja, u dugoročnom scenariju, vodi ka nestajanju jednog društva.
Put bez povratka?
Sa realnim brojem stanovnika koji je vjerovatno ispod tri miliona, BiH se nalazi u fazi u kojoj čak i optimistične procjene ne nude nadu za preokret. Bez ozbiljnih i konkretnih mjera, poput stimulisanja rađanja, olakšavanja uslova za život i poslovanje, te kreiranja strategije za povratak iseljenika, zemlja će nastaviti ubrzano gubiti svoje građane.
Ako se ovakvi trendovi nastave, za nekoliko decenija BiH bi mogla postati zemlja staraca i ispražnjenih gradova, dok će njeni nekadašnji građani, sada u tuđini, doprinositi ekonomijama onih zemalja koje su ih spremno prihvatile.
