Dok prvi pljuskovi gase posljednje tragove vatre koja je gutala našu zemlju, političari ponovo stavljaju svoje lažne osmijehe i okreću se drugim temama, ostavljajući nas da se pitamo hoćemo li ikada vidjeti kraj ove beskonačne noćne more.
Svake godine isti scenarij: požari pustoše naša sela i gradove, ljudi gube sve što imaju, a jedino što dobijamo su prazna obećanja koja nestaju brže nego dim nad zgarištima. Jer, u Bosni i Hercegovini, izgleda da je lakše obećati nego učiniti, a vatrogasne letjelice? Ah, to je samo još jedna politička bajka kojom nas uspavljuju.
Premijer Nermin Nikšić, s njegovim oprezom koji graniči s kukavičlukom, sada nam nudi novu-staru priču o "udruženoj investiciji" s Crnom Gorom. Zvuči kao nešto što bi moglo raditi, zar ne? Ali, hajde da budemo realni – ovo je samo još jedan potez na šahovskoj tabli na kojoj naši političari igraju protiv samih sebe, dok narod plaća cijenu. Zar smo zaista toliko nesposobni da ne možemo nabaviti vlastite letjelice za gašenje požara? Zar smo osuđeni na to da molimo susjede za pomoć svaki put kada naše šume i kuće počnu gorjeti? Da, izgleda da jesmo, jer naše vođe nemaju ni volje ni hrabrosti da preuzmu odgovornost.
Nikšić nam objašnjava kako je "problem složen" – kao da mi to već ne znamo. Kao da nismo svake godine svjedoci istih laži, istih promašaja, iste boli. Govori nam o potrebi za obukom, skladištenjem, tehničkim detaljima – kao da smo mi djeca koja ne razumiju šta je stvarno važno. A šta je to važno? Naša sigurnost. Naši životi. Naša imovina. Ali, za naše političare, čini se, ništa od toga nije dovoljno hitno da bi prešlo iz faze praznih obećanja u stvarnu akciju.
I dok Nikšić govori o potrebi za prevencijom i odgovornosti, kao da je to neka nova ideja, mi znamo istinu. Znamo da su te riječi samo dimna zavjesa, namijenjena da nas zadrži mirnima dok naši domovi gore. Znamo da su zaista odgovorni oni koji godinama nisu uradili ništa da bi zaštitili ovaj narod – isti oni koji danas opet obećavaju, opet lažu, opet igraju na kartu naših emocija.
Opozicija? Naravno, oni kritiziraju – to je njihova uloga. Ali, koliko puta smo već čuli te kritike, koliko puta smo gledali istu predstavu? I dok se političari međusobno optužuju, mi gubimo sve. Dok oni sklapaju "pametne" dogovore s Crnom Gorom, mi ostajemo zarobljeni u beskonačnom krugu nesigurnosti i straha.
Dodikovo odlikovanje srbijanskih helikopterskih snaga: Hvalospjevi za Srbiju, zaborav za Oružane snage BiH
Zar nije krajnje vrijeme da se prestanemo igrati s vatrom? Da prestanemo praviti izgovore i počnemo djelovati? Ako nastavimo ovako, sljedeća sezona požara neće biti ništa drugačija – opet ćemo biti nespremni, opet ćemo izgubiti, opet ćemo ostati s gorčinom u ustima i pepelom u rukama. Naši političari neće platiti cijenu – mi hoćemo.
Ali, ovo nije samo priča o požarima. Ovo je priča o cijeloj državi koja gori, dok je oni na vlasti posmatraju sa sigurne udaljenosti, zaštićeni svojim privilegijama. Bosna i Hercegovina ne zaslužuje ovakvu sudbinu. Mi zaslužujemo više. Zaslužujemo lidere koji će preuzeti odgovornost, koji će se boriti za našu sigurnost, koji će stati ispred naroda kada je najteže.
Ako ikada dođe dan kada ćemo se suočiti s novom vatrenom stihijom, zapitajmo se – jesmo li mi stvarno krivi što smo izgubili sve, ili su krivi oni koji su nas godinama lagali? Hoćemo li tada napokon reći dosta, ili ćemo opet vjerovati u laži? Vrijeme je da prekinemo ovaj začarani krug. Vrijeme je da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke – jer, ako nećemo mi, niko drugi neće.
