Čedomir Domuz bio je veliki patriota i borac za BiH.
Poginuo je u akciji oslobađanja Trnova. Nosilac je najvećeg ratnog priznanja Zlatnog ljiljana, Policijske medalje za hrabrost i Ordena zlatnog grba s mačevima. Na spomen-obilježju Brezovača na Igmanu prisjetili su ga se saborci, rodbina i prijatelji. Poručuju, heroji žive vječno.
Sanja Sadiković imala je samo šest godina kada je ostala bez oca. Ratna vremena odnijela su mnoge živote, ali i iznjedrila heroje. Jedan od tih heroja je Sanjin otac – Čedomir Domuz zvani Bato. Sjećanja na oca su blijeda, ali Sanjina porodica i prijatelji su nastojali prenositi sve ono što je kraislo lik i djelo Čedomira Domuza.
Vuk s Igmana, kako su ga u narodu prozvali, imao je prave osobine vođe, kažu Čedini saborci.
Čedomir Domuz nosilac je najvećih ratnih priznanja: “Zlatnog ljiljana”, “Policijske medalje za hrabrost” I “Ordena zlatnog grba s mačevima” Armije Republike BiH koja je bila jedina multinacionalna i multikonfesionalna antifašistička vojska na tlu bivše Jugoslavije, a tome svjedoči lik I djelo heroja Domuza.
Vuk s Igmana, kako su ga u narodu prozvali, imao je prave osobine vođe, kažu Čedini saborci.
Čedomir Domuz nosilac je najvećih ratnih priznanja: “Zlatnog ljiljana”, “Policijske medalje za hrabrost” I “Ordena zlatnog grba s mačevima” Armije Republike BiH koja je bila jedina multinacionalna i multikonfesionalna antifašistička vojska na tlu bivše Jugoslavije, a tome svjedoči lik I djelo heroja Domuza.
