U Bihaću će se u septembru i sve do 5.oktobra voditi žestoka izborna kampanja za poziciju gradonačelnika između aktuelnog gradonačelnika Elvedina Sedića (POMAK) i Rusmira Muse (SDA).
U stranačkim borbama, raspravama i medijskim trvenjima i svakojakim turbulencijama na društvenim mrežama, te na skupovima i kandidatskim ročištima pred kamerama biće svega, a jedna od tema će svakako biti čime kandidati za gradonačelnike finansiranju svoju izbornu kampanju.
Zanimljivo će biti vidjeti čime i na koji način će Sedić i Musa finansirati svoje medijsko-političke nastupe, pri čemu se naročita pozornost daje tzv. varijabilnom segmentu, odnosno donacijama. Donaciije nisu dovoljno regulirane na nivou entiteta, kantona, općina/gradova, važi slobodan princip dodjele, što široko otvara vrata zloupotrebama i netransparentnim „transferima“.
Gradonačelnik Sefić dolazi iz poduzetničke porodice i to kao važan biografski detalj pononso ističe i on i kreatori njegovog ukupnog političkog marketinga.
Štednja na svojima
Po logici stvari i emotivnom odnosu koji je paradigmatičan za ovo podneblje očekivalo bi se da će dvije porodične firme Sedićevih „Zijo i sin“ sa preko 20 godina rada u građevinskom i sektoru održavanja stanova i Starački dom „Vita Nostra“ sa više od 50 zaposlenih značajno učestvovati u donaciji za „svog“ gradonačelnika.
No, opet se čvrsto vjeruje kako će aktuelni gradonačelnik potpuno poštediti porodični biznis bilo kakvih, posebno radikalnih izdataka u vrijeme izborne kampanje, iako je svima jasno da je njihovo poduzetništvo indirektno raslo i „dobijalo na cijeni“ samom činjenicom da Grad Bihać vodi on. Takvo „rasipništvo“ ne liči na Sedića i njegove bližnje.
POMAK i njegov predsjednik a ujedno i aktuelni gradonačelnik (dva u jednom) koji pod punom kontrolom ima tokove u oba segmenta ( izvršnoj vlasti i stranačkoj strukturi) već se opredijelio da blagajnu za kampanju napuni sredstvima poduzetnika. U tom pravcu je POMAK još 8.avgusta uputio cirkularni poziv „urbi et orbi“ naslovljen kao Molba za pomoć.
Drugim riječima, POMAK i Sedić tražiće materijalnu osnovu svog izborog djelovanja kod bihaćkih poduzetnika.
Izraz „molba“ nije slučajno, nego sretno izabrana i skrojena riječ po mjeri tzv. stava skrušenosti, a ne arogantnog „poziva“ ili „zahtjeva“, ne daj Bože, „naloga“ za plaćanjjem kako bi se istakla Sedićeva smjernica obazrive pažnje i istančanost.
U ljubaznoj cirkularnoj poslanici ističe se strateški politički profil POMAK-a a onda se, en passant, onako usput, vrlo vješto i simpatično laže kako POMAK „ima namjeru da učestvuje na predstojećim izborima“, iako je potpuno jasno da se ne radi o namjeri nego je to već „riješena stvar“. Jer, za namjeru se ne daju pare, nego za učešće.
Ima se, može se
Što se tiče Rusmira Muse, kandidata SDA, penzioniranog pukovnika OS BiH, diplomiranog pravnika , a poznatijeg kao oca evropskog košarkaškog asa Džanana Muse, nema zvaničnih podataka o eventualnim „igrama“ sa donacijama, ali čini se kako je on čovjek koji ne brine o tom segmentu, jer i nema potrebe da brine.
Musa želi pozitivne promjene u svom gradu, konkretna djela, razvojne projekte i sterilni rad, umjesto dnevnog i viskog političarenja čemu u protekle dvije godine nije odolio Sedić.
U strahu zbog odlijevanja glasova na druge kandidata iz drugih političkih opcija izborio se da ga podrže NIP i Naša stranka,a nakon što je, logično, odustao od kandidature prononsirani klijent pravosuđa Hamdija Lipovača, bihaćka gradonačelnička knjiga ima svega dva slova-Sedića i Musu.
Musa ne bi trebao da ima finansijskih problema u kampanji bez obzira na novčane potencijale SDA, jer iza njega „dušom i tijelom“ a naravno i ekonomski stoji veoma uspješni sin . On se čak i ne mora „obraćati“ poduzetnicima ni molbom niti nalogom za plaćanje , što je Sedićeva ključna politička tačka u kampanji.
Neuprljan politikom, vojnički čist i sa porodičnim „pedigreom“ sinovljeve fantatistične karijere, poprilično samozatajni Rusmir Musa mogao bi uz svoj amblematski bihaćki i bosansko-hercegovački bekgraund čovjeka neopterećenog strančarenjem da pametnom produkcijom konkretnih, ostvarivih, originalnih ideja, drukčijih od konkurencije pokupi simpatije širokog biračkog tijela, jer nikada nije bilo manje kandidata za ovu fukciju.
Građani i ne moraju biti naklonjeni aktuelnom gradonačelniku zbog mnogih „sitnica“ zbog kojih je se kuloarski u gradu na Uni priča kako Sedić i kad ima svoj stav, uvijek prepusti građanima da gataju šta on misli. A takvih neizrečenih „stavova“ Sedić ima koliko hoćeš, zbog čega se u Bihaću šeretski govori da gradonačelnik vodi unutrašnji dijalog sam sa sobom.
