Politički spektakl pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava danas je najslikovitiji prikaz apsurdnosti i tragedije bosanskohercegovačke politike.
Dok sudije razmatraju slučaj Kovačević, iza zatvorenih vrata odvija se bitka koja nadilazi pravne norme i ulazi u sferu geopolitičke igre: status quo koji BiH drži u kandžama nefunkcionalnosti, ili šansa za izlazak iz tog začaranog kruga. Presuda u ovom predmetu mogla bi postati prelomna tačka u borbi za funkcionalnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, ali reakcije zvaničnih političkih aktera otkrivaju koliko su spremni ići da bi zadržali svoju moć.
Teritorijalna diskriminacija: Glogov kolac protiv ideje trećeg entiteta
Slučaj Kovačević je u pravnu praksu Bosne i Hercegovine, ali i šire, uveo novu dimenziju diskriminacije – onu teritorijalnu. Osim što je ukazano na etničke nepravde, sada se jasno prepoznaje da određeni dijelovi BiH imaju povlašten status na štetu drugih, čime se dodatno produbljuju političke i socijalne podjele. Ova presuda ima potencijal da pravno osujeti projekt trećeg entiteta, čiji su temelji zasnovani upravo na takvoj diskriminaciji.
Zbog toga je reakcija političkih elita bila panična. Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragana Čovića i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, dvije sile koje se inače ne susreću na istoj strani političkog spektra, ovaj su put ujedinjene u cilju – pokušaj rušenja pravne osnove koja bi mogla srušiti njihove snove o etnički i teritorijalno podijeljenoj BiH.
Bosanskohercegovački presedan: Država protiv vlastitih građana
U nevjerovatnom potezu, Bosna i Hercegovina – država kojoj bi trebalo biti u interesu da se zalaže za prava svojih građana – žalila se Evropskom sudu za ljudska prava na presudu koja ide u korist pravde i jednakosti. Pod čijim pritiskom? Pod onim HDZ-a i SNSD-a, ali uz prešutnu saglasnost Trojke, koja se već bezbroj puta pokazala kao politički instrument slabog karaktera i jasnih interesa.
Trojka je još jednom izdala vlastite građane. Kapitulirajući pod pritiskom Čovića i Dodika, omogućila je da BiH, kao država, napravi neviđeni presedan – da se bori protiv presude koja bi trebala donijeti pravnu i političku stabilnost.
Slučaj Kovačević: Putokaz za budućnost ili novo klizanje u beznađe?
Odluka Evropskog suda za ljudska prava danas neće biti kraj borbe, ali će postaviti temelje za godine koje dolaze. Presude ovog suda automatski postaju dio pravne stečevine Evropske unije (tzv. acquis communautaire), a svaka buduća aplikacija BiH za članstvo u EU morat će uključivati provođenje ovih presuda. To znači da, bez obzira na današnju odluku, put prema funkcionalnoj državi neće biti zaustavljen – koliko god ga Čović, Dodik i njima lojalni akteri pokušavali sabotirati.
Halabuka koja dolazi iz HDZ-a i SNSD-a, s otvorenom podrškom iz Zagreba i prešutnim odobravanjem Beograda, najbolji je pokazatelj koliko ova presuda može biti prelomna. Uvođenje teritorijalne diskriminacije kao pravnog termina zabija glogov kolac u temelje ideje trećeg entiteta, razobličavajući zvaničnu hrvatsku politiku u BiH.
Čovićev san o trećem entitetu, Dodikova secesionistička agenda i Trojkina politička podložnost sve su vidljiviji nego ikad. I dok se danas bitka vodi u Strazburu, prava borba će se nastaviti u godinama pred nama, na terenu, u institucijama i u srcima građana Bosne i Hercegovine.
Danas u Strazburu ne odlučuje se samo o pravdi za Barala Kovačevića, već o budućnosti cijele Bosne i Hercegovine. Hoće li presuda biti početak kraja politike podjela i diskriminacije, ili će političke elite još jednom trijumfovati nad interesima svojih građana?
Odluka je na sudijama, ali stvarna odgovornost ostaje na građanima. Borba za BiH, ravnopravnu i funkcionalnu, tek počinje.
