Ako mislite da je Bosna i Hercegovina uređena država u kojoj zakoni vrijede za sve, a bjegunce od pravosuđa hvataju specijalne jedinice pod rotacijama — odmah da vam kažemo, pogriješili ste adresu.
Kod nas, bjegunci nisu u bijegu, nego na radnoj obavezi. Glavni dokaz za to: Milorad Dodik.
Čovjek koji je uspio u jednoj od najnevjerovatnijih političko-pravnih egzibicija u novijoj evropskoj povijesti — da izvede državni udar, ostane na funkciji i usput proglasi vlastiti entitet zonom bez rada državnih pravosudnih institucija — danas ponosno šeće kroz fabriku “Iskra Tela L” u Mahovljanima kod Laktaša. Naravno, pod budnim okom… ma kakvom budnim okom, pod nijednim okom 16 domaćih policijskih agencija.
Nakon što je, onako usput, zabranio rad Suda, Tužilaštva i državne SIPA-e, Dodik je odlučio da se, kao svaki ozbiljan bjegunac od zakona, malo razonodi. Neki bježe u planine, neki preko granice, a on — u fabriku. Ko kaže da kriminalci nemaju smisla za industrijski razvoj?
Radni bjegunci
A da ne bi bio usamljen na potjernici, pobrinuo se da mu društvo prave i Nenad Stevandić i Radovan Višković. Taj trojac, koji je na papiru pod potjernicama, u stvarnosti izgleda kao da su ambasadori slobodnog kretanja. Prelaze državne granice lakše nego što prosječan građanin može da pređe ulicu na zeleno svjetlo u Sarajevu.
Letjeli su do Srbije, Mađarske, Izraela, Rusije, otvarali sajmove, potpisivali sporazume, a sad su eto i u Mahovljanima — gdje je, da apsurd bude veći, Dodik odlučio da drži radni sastanak, jer svaki pravi bjegunac voli uredno organizovan raspored.
Potjernice? Kakve potjernice?
U BiH, zemlji sa čak 16 policijskih agencija (da, dobro ste pročitali — šesnaest!), od kojih bi barem jedna mogla imati funkcionalan printer za potjernice, čini se da niko nije stigao ni da odštampa Dodikovu sliku sa natpisom “Traži se”. Ili su potjernice možda zalijepljene na onom starom panou ispred pošte u Drvaru.
Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da čovjek pod međunarodnim sankcijama i aktivnim potjernicama šeta po državi koju je ustavno potkopao? Ne samo da šeta, već učestvuje na sjednicama, daje intervjue, i evo — obilazi industrijska postrojenja. Treba li reći da bi u nekoj normalnoj zemlji u tom trenutku uslijedio specijalni upad sa dugim cijevima i lisicama? Kod nas — eventualno selfie s radnicima i čašica domaće rakije.
Ova zemlja više liči na skeč
Bosna i Hercegovina danas liči na skeč koji bi čak i ekipa “Top Liste Nadrealista” teško mogla zamisliti. Imamo bjegunce na funkcijama, policijske agencije koje se pretvaraju da ih ne vide, državno pravosuđe koje je “privremeno suspendovano” u jednom dijelu države, a narod koji, u međuvremenu, pokušava da nađe 3 KM za hljeb i mlijeko.
Na kraju dana, možda ovo i nije toliko loše. Naši bjegunci barem nisu na Karibima, nego su tu, među nama. A i ako ih vlastita policija ne može uhapsiti, možda im neko pri izlasku iz fabrike “Iskra” priupita: “Je li, Milorade, kad planiraš da odeš na zasluženi odmor u KPZ Zenica?”
Ali nećemo se lagati — dok se mi smijemo, oni potpisuju nove ukaze. I to je BiH.
