U Hrvatskoj osuđeni bjegunac, Zdravko Mamić, nije samo pronašao utočište u Hercegovini već i priliku za unosan posao—postao je investitor u solarnu energiju. Ironija je u tome što struju, proizvedenu na teritoriji u koju je pobjegao, prodaje Hrvatskoj, zemlji iz koje je pobjegao od pravde.
No, postoji i obrnuta priča. Zijad Pezerović, osuđenik iz Bosne i Hercegovine na kaznu od 15 godina zatvora, pobjegao je nakon četiri godine i pronašao novi dom u Hrvatskoj. Kao hrvatski državljanin, Pezerović je izgradio političku karijeru, postavši vijećnik izabran na listi HDZ-a i predsjednik Vijeća bošnjačke manjine. Uspostavio je i firmu za trgovinu žirom s Hrvatskim šumama, no ubrzo je optužen za višemilionske malverzacije. Međutim, to ga nije zaustavilo. Osnovao je novu kompaniju, sa sinom kao direktorom, koja i dalje posluje s Hrvatskim šumama, ovog puta za poslove vrijedne čak 2,72 miliona eura. Posao je dobio kao jedini ponuđač, a njegova firma zarađuje na preprodaji žira, ne brinući se o samom sakupljanju u šumama.
Primjeri poput ovog otkrivaju ne samo tromost pravosudnih i administrativnih institucija već i ozbiljne nedostatke u saradnji između zemalja. Prošlo je više od 20 godina otkako je Pezerović pobjegao iz zatvora u Zenici, ali BiH nikada nije uputila zvaničan zahtjev za njegovo izručenje. Institucije međusobno prebacuju odgovornost, a sporost sistema omogućava osuđenicima da koriste nezakonito stečeni novac za nove poslovne poduhvate. Slično kao i u slučaju Mamića, postavlja se pitanje – jesu li svi ovi "propusti" slučajni ili je riječ o smišljenom zanemarivanju zakonskih obaveza?
