Dok Bosna i Hercegovina stoji pred historijskom prilikom da započne pregovore o članstvu u Evropskoj uniji, stranke Trojke – SDP, NiP i NS – ponovno potežu svoj već izlizani politički narativ: za sve kriviti SDA.
Ovaj put, meta je navodna opstrukcija usvajanja Reformske agende, iako je stvarna odgovornost za zastoj daleko kompleksnija, uključujući i očite slabosti u radu Trojke na osiguravanju političkog konsenzusa.
Reformska agenda: politička šansa ili izgovor za neuspjeh?
Reformska agenda, u preformuliranom obliku dostavljena iz Brisela, prilagođena je kako bi se postigao dogovor čak i uz odgađanje nekih ključnih mjera. Evropska komisija je izašla u susret domaćim političarima, omogućivši da se pitanja poput Ustavnog suda BiH, entitetskog veta i vizne politike rješavaju u fazama. Čak je ponuđena i prva tranša od 70 miliona eura uz mogućnost određivanja datuma za početak pregovora o članstvu. Međutim, dok su Dodik i Čović izrazili spremnost za podršku ovom prijedlogu, Trojka se našla pred preprekom koju ne zna premostiti – vlastitom nesposobnošću da osigura jedinstven stav.
Umjesto preuzimanja odgovornosti, Trojka optužuje SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića za blokadu procesa. Premijeri SDA iz četiri kantona – Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog i Srednjobosanskog – označeni su kao glavni krivci, iako su oni jasno ukazali na nedostatke u Reformskoj agendi, posebno u dijelu koji se odnosi na popunjavanje Ustavnog suda BiH i entitetski veto.
Sarajevska ‘trojka’ niti ima znanja niti volje da zaustavi Dodika
Stara priča, nova meta
Ovo nije prvi put da Trojka za svoje neuspjehe okrivljuje SDA. Od blokada budžeta do problema u zdravstvu, svaki put kad se vlast Trojke suoči s izazovima, SDA postaje zgodan alibi. U ovom slučaju, članovi Trojke, nesposobni da obezbijede unutarstranački konsenzus, radije prebacuju odgovornost na opoziciju. Izetbegović i SDA, iako nemaju direktan utjecaj na donošenje odluka na državnom nivou, ponovno su označeni kao glavni "krivci" za neuspjeh koji je rezultat slabog liderstva Trojke.
Brisel strpljiv, Trojka nervozna
Izmijenjeni tekst Reformske agende omogućava fazno rješavanje ključnih pitanja, poput popunjavanja Ustavnog suda BiH i postepenog usklađivanja vizne politike. Iako Evropska komisija jasno daje priliku za fleksibilnost, Trojka je i dalje paralizovana internim nesuglasicama. Premijeri SDA, koji učestvuju u Radnoj grupi za usaglašavanje Plana rasta, koriste mehanizme odlučivanja konsenzusom kako bi zaštitili kantonalne interese.
Međutim, Trojka ovakvu situaciju koristi da prikrije vlastiti nedostatak strategije. S obzirom na to da ni unutar vlastitih redova nisu sposobni postići dogovor, lakše je svaliti krivicu na opoziciju.
Politička odgovornost Trojke na testu
Dok SDA ostaje dosljedna u svojim stavovima, pitanje koje se postavlja jeste koliko će dugo Trojka moći koristiti opoziciju kao paravan za vlastitu neefikasnost. Ako su, kako tvrde, Dodik i Čović spremni podržati Reformski plan, zašto Trojka ne uspijeva uvjeriti vlastite kantonalne partnere i Radnu grupu da postignu dogovor?
Istina je da Trojka nije ni blizu onog političkog kapaciteta koji bi mogao osigurati ozbiljan napredak u evropskim integracijama. Njihovo neiskustvo, neorganiziranost i politička površnost rezultiraju time da svaki neuspjeh pokušavaju staviti na teret SDA, ne shvatajući da se odgovornost vlasti ne može prebacivati na opoziciju.
Ako Bosna i Hercegovina doživi još jednu propalu priliku zbog političkih igara Trojke, građani će jasno znati ko je odgovoran – i neće biti SDA. Evropi su potrebni lideri sposobni za dijalog i kompromis, a ne vlast koja se krije iza optužbi i izgovora.
