U proteklim godinama bošnjačka politika u Bosni i Hercegovini temelji se na jednom jasnom principu – jačanju građanske države, izgradnji institucija koje štite prava svih građana, bez obzira na etničku pripadnost.
No, upravo je ta dosljednost postala meta destruktivnih sila koje, godinama, unutar države rade na perpetuiranju teritorijalnih pretenzija, stvaranju osjećaja ugroženosti i nametanja majorizacije Bošnjacima.
Riječ majorizacija u bosanskohercegovačkom javnom prostoru devalvirana je i izobličena – zloupotrijebljena od političkih protagonista desne hrvatske politike predvođene Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om, te nekih srpskih politika koje kontinuirano rade na marginalizaciji Bošnjaka. Svaki pokušaj prodržavnih bošnjačkih elemenata da prevaziđu etničke podjele etiketiran je kao “unitaristički” i, ironično, predstavljen kao prijetnja drugima, iako je u stvarnosti riječ o nastojanju da se očuvaju temeljna prava i integritet države.
Bošnjaci su kroz kontinuirane napore često davali više nego što su dobivali. U želji da se drugima maksimiziraju politički zahtjevi, često su ustupali svoja prava i ustupke, gubeći pri tom vlastitu sigurnost i političku snagu. Ali eklatantan primjer nepravde i uzurpacije prava Bošnjaka jasno se ogleda u Stocu, gdje se oko 40% Bošnjaka sustavno nastoji obespraviti i politički marginalizirati.
Ova situacija nije slučajna – ona je direktna posljedica godina neadekvatnih reakcija bošnjačkih predstavnika u Sarajevu. Ako se ne reagira na vrijeme, politike koje uništavaju prava Bošnjaka na lokalnom nivou jednostavno postaju pravilo, a ne izuzetak. Stolac je samo ogledalo onoga što se događa širom države – gdje Bošnjaci, godinama, trpe političke pritiske, diskriminaciju i sistemsku nepravdu.
Međutim, promjena paradigme je napokon započela. Bošnjaci Stoca jasno su pokazali da ne mogu i neće čekati da drugi donose odluke za njih. Shvatili su da vlastitu sigurnost, prava i budućnost moraju uzeti u svoje ruke. Ovo je lekcija svima – kako na lokalnom, tako i na državnom nivou – da se prava Bošnjaka ne mogu više zanemarivati. Nema više oslanjanja na međunarodne garancije, iluzorne zaštite ili inertnost institucija. Povijest nas uči da oni koji čekaju “da drugi nešto učine” obično gube sve.
Pojava EUFOR-a samo je dodatno potvrdila ovu poruku: kada Bošnjaci odlučno stanu za svoja prava, kada se ne povuku pred nasiljem ili diskriminacijom, međunarodne sile se pojavljuju – ali ne da zaštite pravdu, već da reagiraju na simboličan način. Grafiti ratnog zločinca Mladića, Dodikov separatizam, napadi na bošnjačke povratnike – ništa od toga ne izaziva reakciju EUFOR-a dok Bošnjaci ne preuzmu inicijativu.
Bošnjaci više neće biti tihi promatrači. Oni koji misle da će se povući, odustati ili pristati na tuđa nametanja, grdno su se prevarili. Dolazi vrijeme kada će bošnjački politički faktori, naročito u Sarajevu, morati prestati brinuti o tuđim interesima, političkoj korektnosti i “šta će neko reći”. Sada je ključno da se prioritet postavi na zadovoljenje realnih potreba vlastitog naroda i države.
Neprijatelji Bošnjaka, oni destruktivni unutar i izvan Bosne i Hercegovine, moraju konačno shvatiti – država Bosna i Hercegovina i prava Bošnjaka nisu poligon za manipulacije, trgovinu ili kompromis na štetu prava naroda. Glavna institucija Bošnjaka jeste država Bosna i Hercegovina, i svi oni koji žele dobro ovoj zemlji, kao i oni koji žele da ona propadne radi svojih partikularnih interesa, moraju prihvatiti činjenicu da više nema kompromisa na račun prava Bošnjaka.
Stolac je lekcija. Stolac je opomena. Stolac je početak nove faze bošnjačke odlučnosti – gdje se snaga naroda ne mjeri riječima, već djelima. Vrijeme je da Bošnjaci konačno preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom, oslobode se iluzija i pokažu svijetu da prava jednog naroda ne smiju više biti predmet političke trgovine.
Vrijeme je za odlučnost, hrabrost i nepokolebljivost. Vrijeme je da Bošnjaci stanu čvrsto i kažu jasno: dovoljno je bilo!
