Dok se Bošnjaci u bh. entitetu Republika Srpska bore za očuvanje svojih najosnovnijih prava, njihova se imovina polako i neprimjetno otima.
Zemljište koje je kroz generacije bilo svjedok opstanka i povijesti sada postaje vlasništvo entiteta koji je odavno prestao gledati na njih kao na ravnopravne građane. U sklopu uspostave katastra nekretnina RS-a, deseci privatnih parcela bošnjačkih porodica knjiže se kao entitetska imovina, čime se na brutalno hladan način narušava ono što je njihovo najdragocjenije – očevina.
Za porodicu Abdurahmana Malkića, borba za očuvanje porodične imovine nije samo pravna bitka; ona je lična, emotivna, naslijeđena od predaka koji su stoljećima opstajali na tom istom tlu. Njihovo zemljište u općini Srebrenica, gdje svaki kamen, svaki pedalj zemlje nosi trag prošlih generacija, sada je hladnokrvno uknjiženo kao vlasništvo Republike Srpske. Za Malkića, to je pokušaj ne samo da se njegova zemlja oduzme, već da se Bošnjacima poruči da ovdje više nisu dobrodošli. "Mi ćemo se boriti da očuvamo svoju imovinu, pogotovo što je to očevina i što je to za nas sveto", rekao je Malkić, s težinom koja nosi više od riječi – ona nosi čitavu povijest.
Geodetska uprava RS-a, s osmijehom "transparentnosti", tvrdi da sve rade po zakonu, no kako objasniti činjenicu da odluke Ustavnog suda BiH jasno govore suprotno? Odluke suda, koje bi trebale biti neprikosnovene, sada su samo još jedan papir u ladici birokrata Republike Srpske, dok se privatna imovina Bošnjaka krade ispred njihovih očiju.
Predstavnici Bošnjaka u entitetskim institucijama jasno ukazuju da je cijeli proces uspostave katastra brutalno kršenje prava i ustavnih odluka. Međutim, njihove riječi često padaju na gluhe uši, dok se prava vlasnika poput Malkića guše u administrativnoj magli RS-a. Advokat porodice Malkić naglašava da je pravo žalbe na cijeli proces samo farsa. Oni mogu osporavati jedino površinu parcele, dok se suštinsko pravo – pravo vlasništva – postepeno i sigurno oduzima. I tako, pravo na očevinu postaje pravo na žalbu, dok se svetišta pretvaraju u hladne katastarske brojeve entitetske imovine.
Za Bošnjake u Republici Srpskoj, ova borba nije samo borba za imovinu, ona je borba za identitet, za opstanak. U zemlji gdje svaka čestica nosi povijest, oduzimanje imovine znači i oduzimanje duše naroda. Svaka porodica poput Malkića nosi u srcu osjećaj pripadnosti svojoj zemlji, ali i bol, jer im se pred očima oduzima ono što su njihovi preci ostavili u nasljeđe.
Pitanje nije samo pravo na zemlju, već pravo na postojanje. I dok RS knjiži bošnjačke parcele kao entitetsku imovinu, u tišini se odvija genocid nad imovinskim i ljudskim pravima. Bošnjaci poput Malkića stoje pred ogromnim zidom birokracije i institucionalne nepravde, dok njihova svetinja, njihova očevina, postaje puki broj u katastarskoj evidenciji jednog entiteta koji nikad nije prestao pokazivati neprijateljski stav prema njima.
