Međunarodna podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine ključna je za njenu stabilnost u sadašnjosti i bliskoj budućnosti. Međutim, dugoročna održivost zemlje zavisi od unutrašnjeg konsenzusa između njenih konstitutivnih naroda i grupa. Iako je moguće sačuvati teritorijalni integritet i suverenitet bez unutrašnjeg dogovora, to bi zahtijevalo centralizovane mjere prisile (poput vojske, policije i pravosuđa) pod kontrolom dominantne strane. Srećom, u BiH nema jedne grupacije koja bi mogla monopolizovati silu u tolikoj mjeri.
Postizanje konsenzusa o budućnosti države, kroz razgovor i dogovor, važno je, iako ga otežavaju različiti interesi, ciljevi, kao i istorijska iskustva i emocije. Dijalog unutar BiH često je otežan, kako između naroda i etničkih grupa, tako i unutar samih naroda.
Da bi bošnjačka zajednica mogla voditi konstruktivan dijalog s ostalim etničkim grupama, prvo bi trebala definisati vlastitu poziciju o ključnim pitanjima. Postizanje zajedničkog stava o tome kakvu BiH Bošnjaci žele, postavlja temelje za stvaranje minimuma zajedničkih stavova s ostalim narodima i međunarodnim partnerima.
Ključna pitanja o kojima bi bošnjačka politika trebala postići konsenzus uključuju:
Da li Bošnjaci imaju najveću odgovornost za očuvanje BiH, kao najbrojniji narod? Da li se može očekivati neko vanjsko rješenje ili je potrebno usmjeriti vlastite resurse i kapacitete ka strateškim ciljevima?
Ako smo svjesni duboke društvene, političke i ekonomske krize, može li se napredak očekivati od nekompetentnih osoba s upitnim moralnim i etičkim vrijednostima, ili je neophodno da institucije vode najbolji među nama, oni s potvrđenim rezultatima?
Uspjeh malih naroda često počiva na obrazovanju, znanju i zasnivanju javnih funkcija na meritokratskim principima. Može li BiH postići stabilnost bez istinskog poštovanja institucija, dok istovremeno održava strukture koje favorizuju stranačke i religijske hijerarhije?
Shvatamo li da je vladavina prava osnovna pretpostavka za slobodu i političku stabilnost, a da uplitanje vlasti u pravosudne institucije destabilizuje državu? Manipulacija zakonima u korist navodnih viših interesa guši individualno dostojanstvo i dovodi do fragmentacije društva.
Ekonomski prosperitet moguć je samo u zdravom, tržišno orijentisanom kapitalizmu. Nepotizam i dodjeljivanje poslova povezanima kroz javne fondove podriva razvoj i produbljuje socijalne razlike, vodeći društvo ka većoj političkoj nestabilnosti.
Ključno je pitanje kakvu državu Bošnjaci žele - sekularnu, po uzoru na evropske zemlje, ili s većom ulogom vjerskih zajednica? Odlučnost u vezi s odnosom religije i politike odrediće budući karakter države.
Konačno, svjesnost o geopolitičkom položaju BiH, resursima i ekonomskom kapacitetu treba nas voditi u izboru saveznika. Ključno je obnoviti odnose s prijateljskim zemljama koje su ranije nesebično pomagale, a mogle bi pomoći i u savladavanju trenutne političke marginalizacije.
Bez dogovora unutar bošnjačke zajednice o ovim i sličnim pitanjima, nastavak optužbi o izdajnicima, licemjerima i neiskrenim patriotama biće neizbježan, što dodatno produbljuje političku nestabilnost. Dok se ne postigne unutrašnji bošnjački konsenzus o tome kakvu BiH žele, drugi će krojiti budućnost države prema sopstvenim interesima.
