Britanski pukovnik koji je vodio jedinice UNPROFOR-a u Srednjoj Bosni, Bob Stewart, prvi je međunarodni zvaničnik koji je svjedočio masakru 116 nedužnih stanovnika Ahmića u aprilu 1993. godine i o tome obavijestio svijet.
Od tog datuma, kada je pukovnik Stewart ušao u Ahmiće i otkrio razmjere monstruoznog zločina koji su počinile jedinice HVO-a, ostao je iskren prijatelj naše zemlje.
Trideset i jednu godine kasnije taj događaj je još odrednica u njegovom životu, ne samo kao profesionalnog vojnika i čestitog oficira Vojske Velike Britanije nego i kao aktuelnog zastupnika u Parlamentu Velike Britanije. On je govorio danas na komemoraciji u Ahmićima.
Također, zajedno sa Bob Stewartom, komemoraciji je prisustvovalo nekoliko vojnika koji su tog stravičnog dana bili u Ahmićima, te članica međunarodnog Crvenog križa.
Kada su nas sve ostale međunarodne organizacije napusitle, međunarodni Crveni križ je ostao sa nama. Ovi vojnici su bili drugi poručnici. Jedan od njih je imao samo 19 godina. Trojica sa njim su dio posade. Bili su 16. aprila. Nismo imali dovoljno ljudstva ni vozila da uradimo bilo šta. Britanski vojnici smatrali su svojom dužnošću da zaštite ljude. Dužnost Oružanih snaga je da štite – rekao je Stewart.
Prisjeća se da mu je u jednom trenutnku bilo naređeno da pripremi trupe i da se vrati.
Većina njih mi je rekla nema načina da to uradimo i napustimo ovu zemlju. Ovi ljudi su kao naša porodica. Oni su poput nas. Možda su različite vjere bosanski muslimani, ali razmišljaju, ponašaju se i briga im je ista kao i naša. Mi smo zaštićeni, imamo pancire, bolnice, a oni nemaju ništa. 16. aprila Ahmići nisu imali ništa. Dugo sam govorio da mi, Ujedinjeno Kraljevstvo, smatramo BiH posebnim mjestom, ljude poput nas, da se ljudi ponašaju onako kako se mi ponašamo. Imamo odgovornost da pomognemo ljudima gdje god možemo. Međunarodna zajednica je iznevjerila Ahmiće. Zbog toga se izvinjavam. 116 ljudi je ubijeno, ali ne samo u Ahmićima. Tijela su bila svuda okolo. Bilo je ubijenih i Hrvata. Nije bilo jednostrano. Imali smo sreće jer smo bili zaštićeni. Bili smo profesionalni vojnici koji su bili svjesni rizika – prisjeća se Stewart.
