Tačno prije 44 godine sarajevska Bosna je u francuskom Grenobleu ostvarila pobjedu nad italijanskim Emersonom i postala prvak Evrope.
Sve ove godine prepričava se uspjeh sarajevskih "Studenata", koje je do historijskog rezultata s klupe predvodio Bogdan Tanjević (76).
Jasno sjećanje
Legendarni Boša se u razgovoru za etto.ba prisjetio trenutka koji je ostao duboko urezan u njegovom sjećanju i ostat će do kraja života.
"Što bi rekao Sidran: 'Jedino u šta se može investirati je sjećanje'. Normalno da mi koji smo bili tamo i koji smo to živjeli srcem, dušom, strašću i koji smo još živi, a nema nas još dosta, nosimo to u vrlo jasnom sjećanju. To su impresije koje se urežu u sjećanje i ne blijede, kao što su impresije onih koji su preživjeli ratna stradanja ili dane u kojima su se dešavali veliki strahovi i patnje. I ovo što je lijepo ostaje, pogotovo tako lijepo i uzvišeno što smo mi doživjeli tada. Barem se sjećamo dana kada je život izgledao veličanstven i bez mržnje. Baš nismo znali da se mrzimo“, rekao je Tanjević za etto.ba.
To što je Bosna napravila 5. aprila 1979. godine bit će nemoguće ponoviti, smatra Tanjević.
"Mislim da je to u ovakvim uslovima, s ovakvim državama, ovakvom organizacijom sporta i ovim brigama kulturom i sportom sasvim sigurno vrlo teško i nemoguće. Igrači su kao kukavičja jaja rasprostrani po svijetu, nema ih kod kuće. Poslije ih zovemo da igraju za nacionalne selekcije, a oni se ponašaju kao da idu na neke konjičke trke ili u kino. Sve je to drukčije, radi se o potpuno drukčijim vremenima i sasvim drugim ljudima u odnosu na to što se desilo prije 44 godine", kazao je Tanjević.
Sopstveni rad
Klupska košarka u regionu, konkretno Srbiji, posljednjih godina digla se na jedan viši nivo. Crvena zvezda i Partizan s dosta uspjeha igraju u Euroligi, što je uveliko zasluga stranih igrača. To u ono vrijeme nije bilo slučaj.
"Tamo ima te državne podrške, to je očigledno, jer ne mogu takvi budžeti da se napune iz standardnog načina punjenja, od prodaje ulaznica, sponzora i merchandisinga. To se malo rotira i onda je moguće doći do ovakvih ekipa kakve su Zvezda i Partizan. U Srbiji se ipak i najbolje radi s mladim, obje te ekipe imaju dosta mladih igrača koji su porasli kod kuće, što je po meni vrlo značajan preduslov da ekipa ima svoju boju. Jer ekipe napravljene samo od stranaca su otuđne. I u tome je razlika između onog vremena i današnjeg. Mi nismo ni pomišljali nit smo imali, nit je to nama bilo u pravilima da možemo uzimati strance. Mi smo živjeli od sopstvenog rada, sopstvenih igrača. Nije bilo uopće tržišta igrača, da kupiš igrača kojem je recimo istekao ugovor. Ugovori su praktički bili vječni. Kad jednom potpišeš za jedan klub, ako te on ne pusti, ne možeš nigdje. Tu je, između ostalog, bilo lakše nama nego današnjim trenerima. Duže su ostajali kod nas igrači. Sada čim ima neka ponuda iz nekog velikog kluba pobjegnu i onda ih možeš viđati samo evenutalno ako postanu dovoljno veliki igrači u nacionalnim selekcijama i ako im se uklapa u njihove programe", dodao je Tanjević.
